Kad je 2014. godine pripremano obilježavanje stote obljetnice rođenja slavnog češkog pisca Bohumila Hrabala (rođen 28. ožujka 1914.) objavljen je u časopisu Respekt članak o pivskom slalomu Bohumila Hrabala, odnosno o Hrabalovom Pragu, te izrađena karta grada s markantnim mjestima vezanim uz njegov život i karijeru.
„Hrabalov Prag, to su pivnice,“ stajalo je u naslovu toga članka, koji ovdje prenosimo, a sam Bohumil Hrabal govorio je: „Suncem obasjan točionik, to su nebesa u Libeňu.“ Libeň je praška četvrt u kojoj je Hrabal poveo najveći dio života i najdraži piščev kvart. Upravo ta gradska četvrt i organizirala je proslavu stote obljetnice Hrabalova rođenja.
Pisac Bohumil Hrabal rodio se 28. ožujka 1914. Najvažnija mjesta povezana sa slavnim autorom opisao je Tomáš Mazal u svojoj knjizi Cesty s Bohumilem Hrabalem (Putovanja s Bohumilom Hrabalom), koju je izdalo izdavačko poduzeće Academia 2011. godine. Na temelju opisa iz te knjige napravljena je i karta Hrabalova slaloma, objavljena u časopisu MF Dnes.
Slavni pisac počeo je ovdje ostavljati tragove nakon što je, četiri godine od upisa studija prava na Karlovom sveučilištu preselio u glavni grad. Do tada je na predavanja uredno dolazio vlakom iz Nymburka. Na kraju se pr4eselio u Prag i živio u unajmljenom stanu u ulici U mylosrdných, gdje je stanovao s još dva studenta. Jedan od njih navodno je tako glasno hrkao, da je Hrabal svaku noć morao začepiti uši mekim kruhom. No, mjesto na kojem je stanovao Hrabalu je odgovaralo između ostalog i zato što se u prizemlju zgrade nalazila pivnica U Sedmíků, u koju je redovito zalazio na pivo.
Tijekom predstojećih godina promijenio je Hrabal nekoliko praških stanova, dok nije pronašao „onaj pravi“. Taj se nalazio u ulici Na Hrázi, dakako u četvrti Libeň. Iako se stan sastojao od samo jedne jedine prostorije, koja je prije služila kao kovačka radnja, Hrabal je tu bio naprosto zadovoljan. Stan nikad nije zaključavao, a kad ponekad na vrata pokucao kakav pijanac, pustio ga je da kod njega prespava. U svom malom kraljevstvu priređivao je razuzdane proslave i „svadbe kod kuće“, koje su bile mora svih susjeda. „Otišao bi na Okružni narodni odbor Praga 8, gdje su na oglasnoj ploči objavljivane najave sklapanja brakova. Za bilježio je imena prve slijedeće svadbe, te se toga dana cijela kuća u ulici Na Hrázi tresla od buke, obilato se pilo pivo, koje su donosili u kanticama i lavorima iz pivnice,“ pisao je Mazal u svojoj knjizi. Proslavljala se svadba, a da nitko od stvarnih uzvanika ne bi došao.
Hrabal je svoja djela najradije pisao u osvit dana, no izlazeće sunce nije dopiralo do njegova stana, pa je to riješio vrlo promućurno – pronašao je kosi krov u dvorištu, pa je na njega stavio stolicu na kojoj je sjedio, a da bi stolica stajala ravno, podrezao je dvije noge. Tako se stvorio svoje idealne uvjete za pisanje.
U svojoj ulici prvi je put susreo i Elišku Plevovu, iliti – kako je pisac govorio – Pipsi. S njom je završio pred oltarom. Oženio se njome 8. prosinca 1956. u libenjskom dvorcu, a pred svadbu se od silne nervoze uspio porezati brijući se.
Kad se kaže Bohumil Hrabal mnogi ljudi odmah vide imena pivnica. Neke od njih su napokon nerazdvojnim dijelom njegova životopisa., o čemu se uči i u školama. Među autorove najomiljenije lokale spadala je na primjer pivnica U Zlatého tygra u Starom gradu, pa onda U Pinkasů na Jungmanovom trgu ili U Šumavy u Štěpanskoj ulici. Rado je sjedio i u pivnici U Hynků nedaleko Starogradskog trga ili Na Formance, koja je prije bila u Veletržnoj ulici. Tko pak misli da je Hrabal volio dugo sjediti za jednim stolom, taj se vara. Baš suprotno, sa svojim je prijateljima više puta poduzimao i pokušao svladati takozvani Veliki libenjski slalom.
„Veliki se slalom sastojao u tome da je sa svojim prijateljima iz starog donjeg Libeňa najprije tramvajem otišao u gornji dio kvarta, u Bulovku, odakle su se spuštali zamišljenom stazom slaloma od vrata do vrata, od pivnice do pivnice,“ opisuje Mazal i dodaje da je zbog zahtjevnosti velikog slaloma postojao i mali slalom, koji se realno mogao završiti.
Prije nego li je postao scenski radnik u kazalištu S. K. Neumanna, Hrabal je bio pisac, koji je diplomirao pravo, zaposlen u sekundarnim sirovinama u Spalenoj ulici, gdje je radio na pakiranju papira. To što ga je na tom poslu držalo na nogama bila je pivnica U Husenských koja se nalazila vizavi njegova radnog mjesta. Bohumil Hrabal je tamo odlazio na plzenjsko pivo i nosio ga u skupljalište papira. Sam je govorio da mu je posao počeo ići od ruke tek nakon četvrtog piva.
Izvor: Idnes.cz
Legenda: