Na kioske je upravo stigao novi,304. broj dvotjednika za poljoprivredu Agroglas, no taj se časopis nas ne tiče zbog možebitnog članka o pivarskom ječmu, nego, vjerovali ili ne, zbog priče o knjizi koju smo izdali, o zbirci pivskih kolumni Dražena Matošeca Pjena i njezina braća. više
Draga pivska braćo i sestre. Kada mi je, kao uredniku internetskog portala posvećenog kulturi piva, najavljeno da će kolumnu za našu stranicu pisati Dražen Matošec, obradovao sam se, štono bi se reklo - radošću veoma velikom. više
Tekst koji je pred vama, dragi čitatelji, nije za svačije oči. Zato upozoravam mlađe malodobnike, fine duše i gorljive katolike - općenito: sve sljedbenike asketskih kultova – neka odustanu od nastavka i potraže primjerenije štivo na ovome portalu. Impotentni kako hoće, iako mislim da im nema smisla srljati dalje.
više
Ako nečega nema bez motiva, nema ubojstva i nogometa. Kako nas uče kriminalistički filmovi, nemotiviran kiler ne postoji, to je nešto kao student bez indeksa. Kad glavni dekster stigne na poprište zločina i prekorači vrpcu s natpisom „crime scene“, prvo se kod forenzičara propita o mogućim pobudama. Ako dozna da žrtvi fali lisnica, zločinac je jednom nogom već u ćorki; od pritvaranja ga, naime, dijeli još samo nekoliko tehničkih trica tipa rušenja alibija i sl.
više
Danas svi voze kao da su pijani – rezonira jedan moj znanac – čemu onda sjedati za volan trijezan? Pitanje, odnosno teza, nije bez veze. Prometna kultura u Hrvatskoj kao da doista tjera na piće ono malo normalnih vozača – tako da ne strše paljenjem žmigavaca, propuštanjem pješaka na zebri, zaobilaženjem lokvi uz pločnik kojim promiču ionako pokisle dame... Itd., itd. Sukneš pet-šest piva, šapće ti elementarna logika, i odjednom si među braćom po dozvoli svoj među svojima.
više
Da vidimo čime su nas zadužili genijalni umovi: prvo su izmislili pivo, što je temeljno i najvažnije, onda bocu, pa čep, i na kraju otvarač. Nije to trajalo kratko kao u prethodnoj rečenici, jer ne možeš takav popis dobrota isporučiti čovječanstvu u nekoliko sekundi. Naprotiv, trebala su stoljeća da nam se daruje onaj neopisivo ekstatičan ritual: kad otvorimo frižider, posegnemo za orošenom krasoticom s erotičnijim stasom od Naomi Campbell, prinesemo grliću spravu o kojoj će se danas govoriti, i na kraju začujemo... više
Kako bi rekao Mark Twain, šteta što najbolji dio života dolazi na početku, a najgori na kraju. Drugi veliki pisac, Francis Scott Fitzgerald, sazdao je na ovoj gorkoj dosjetki priču „Neobični slučaj Benjamina Buttona“, a redatelj David Fincher manje uspio istoimeni film. Pivopije u godinama, pak, sazdale su na njoj cijelu cugersku filozofiju koja u najkraćim crtama glasi: što stariji, to više.
više
Do koje je mjere pivo spolno određeno?
To pitanje palo mi je na pamet nakon što sam neki dan oko sebe bacio jubilarni milijunti zabezeknut pogled. Nisam plako, nisam – što bi rekao pjesnik – zapanjen sam stao. Kako živimo u zemlji rastućeg mačizma, što je refleks opće primitivizacije, žene ubrzano gube teško stečene društvene pozicije.
više
Da stalna na svijetu samo mijena jest dokazuje i neobični slučaj moga starog znanca Džordža. Pitanje glasi: kako je došao do nadimka? Slučaj zato i jest neobičan, gotovo kao onaj Benjamina Buttona – do Džordža se naime stiglo neviđenim logičkim akrobacijama, literarnom nepredvidivošću i darvinistički nezaustavljivim evolutivnim procesom. Ako netko naumi pisati epohalno djelo pod naslovom „O porijeklu nadimaka“, mog bi Džordža trebao staviti u uvod.
više
Da odmah na početku raščistimo: kakva je veza između piva i selebritija? S neizmjernom radošću zaključujem: nikakva! Ta nam je ohrabrujuća činjenica danas polazna točka, pa ćemo u nastavku pokušati da na nepostojanju teme sagradimo temu. Pivo i selebritiji nešto su poput dvaju polova, odnosno antipoda koji se mjerkaju preko neizmjerne distance što dijeli normalan život od pokondirenog kreveljenja po tzv. televizijskim društvenim kronikama.
više
Sredinom devedesetih kružio je ovaj vic: zašto Hercegovac nosi zulufe? Jer je čuo da su izumili mobitel na čičak. Bilo je to pionirsko doba netrpeljivosti prema hrvatstvu uvezenom iz Širokog Brijega i okolice, ali i mobilnih komunikacija koje su odmah po porodu srasle s rodijačkim tipom poslovnosti. Rasizam? Ne, činjenica: dečki s kamenim naglaskom doista su predvodili trend neodvajanja od pokretnih telefona koji su pripomagali da se brže i efikasnije privatiziraju tvornice.
više
U četvrtak popodne, odmah po početku prijenosa iz Kazahstana, Sušec nam u povjerenju javlja da će Bilić podnijeti ostavku. Pa s kim ću ja cugati? Računam, naime, da sam uz Slavena Bilića popio više piva nego uz mnoge frendove. Počelo je utakmicom protiv Rusa, čim je preuzeo nacionalnu momčad, nastavilo se kroz cijeli kvalifikacijski ciklus, pa Europsko prvenstvo, pa kvalifikacije za Južnu Afriku... I nijedan od susreta nije u ovome domu prošao na suhom režimu.
više
Periferija je, da parafraziram pjesnika, moja mjera. U centar vlastita grada odlazim kao nešto upućeniji turist, pa iako ne fotografiram katedralu i HNK poput Japanaca u prolazu, ipak nakon nekog vremena osjetim nostalgiju za rodnom grudom zagrebačke suburbije. Centar služi za reklamu i promenadu, da ga se stavlja na razglednice i po njemu pokazuje nova garderoba. više
Živimo u dvije teške zablude: da su komarci ljetna pošast i da pivo sadrži nekakva zaštitna svojstva protiv njih. Popiješ jedno, već je to dovoljno – tako su me uvjeravali tipovi koji o svemu znaju sve – i za minutu koža počne izlučivati nekakvu tvar koje mi ljudi uopće nismo svjesni, ali komarci jesu, pače, totalno ih ubija u pojam. Pokušaju se okomiti na poklonika nezdravog života, ali on je zaštićen prirodnim repelentom na bazi hmelja. Što im preostaje, osim defenzive? Bzzz... To u prijevodu znači: „Kidajmo, dečki, ovaj je cugao; navalimo na trezvenjake!“
više
Navodno, Kosoričina Vlada planira reviziju broja branitelja. Šteta, propast će dobar vic: baš smo se počeli bližiti duhovitom omjeru od jednog branitelja na jednog Hrvata, s perspektivom da u Guinessovu knjigu rekorda uđemo prije negoli u Europsku uniju. Pogon se taman fino uhodao, bilo je dovoljno da se u Ministarstvo humora, znano i kao Ministarstvo branitelja, dođe s osobnom i dva svjedoka, vjerodostojna kao one sitne protuhe što se motaju po birtijama oko Općinskog suda i koje svi suci poznaju, a možeš im kupiti svjedočenje za jedan vinjak.
više
.jpg&size=140)
