Jurjevo, dan Zakona o čistoći
Sveti Juraj ili Jura zeleni, kojeg slavimo na današnji dan (ili 6. svibnja na koji taj svetac pada po Julijanskom kalendaru), jedan je od mnogih nebeskih zaštitnika piva i pivara, a blagdan koji zovemo Jurjevo, Đurđevo ili Đurđevdan, i koji pada na današnji dan 23. travnja, jedan je od najmarkantnijih međaša u povijesti pivarstva.
U Njemačkoj se ovaj dan slavi kao Dan njemačkog piva, na Jurjevo je u prošlosti završavala sezona kuhanja piva i ono se tijekom nadolazećih toplih mjeseci nije smjelo kuhati, sve do Miholja, odnosno 29. rujna (to je lako razumjeti, ako znamo da je pivo do izuma frižidera i pasterizacije bilo lako pokvarljivo i da se tijekom ljetnih mjeseci teško čuvalo, a i kako se pivo kuhalo na drva i u kućama koje su često bile drvene ljeti je prijetila velika opasnost od požara). Na kraju, baš na Jurjevo, odnosno 23. travnja 1516. godine proglašen je famozni bavarski Zakon o čistoći piva (Reinheitsgebot).
Reinheitsgebot je niz propisa koji ograničavaju sastojke u pivu u Njemačkoj i državama bivšeg Svetog Rimskog Carstva. Najpoznatiju verziju zakona donio je u Bavarskoj 1516. Wilhelm IV. ali slični propisi postojali su i ranije. Suvremeni pravilnici o pivu značajno se razlikuju od bavarskog Zakona o čistoći, koji danas ima povijesnu i sentimentalnu vrijednost, te naročito marketinšku, ali ne i praktičnu primjenu. I u povijesti je on primjenjivan samo u Bavarskoj, odnosno od 1906. godine u Njemačkoj. Najutjecajniji prethodnik bavarskog Reinheitsgebota bio je zakon koji je usvojen u vojvodstvu Münchenu 1487. Nakon ponovnog ujedinjenja Bavarske, 23. travnja 1516. godine münchenski zakon proširen je na cijelu Bavarsku.
Potreba za zakonskom regulacijom sirovina za proizvodnju piva nastala je zbog mnogih problema s kvalitetom piva uslijed nekontroliranog dodavanja u pivo raznovrsnih tvari kojima su pivari nastojali poboljšati okus i kvalitetu piva. Zakon o čistoći propisuje da se u proizvodnji piva smiju koristiti samo voda, ječam i hmelj. U tekstu se ne spominje kvasac kao sastojak, iako bez kvasca nema fermentacije. Naime, pivari s njim nisu tada baš bili načisto a potpuno razumijevanje kemijske osnove kvasca i procesa fermentacije došlo je tek mnogo kasnije. U Reinheitsgebotu je, između ostaloga, pisalo:
„Ovim proglašavamo i određujemo, sukladno ovlastima koje imamo u našoj zemlji, da od sada u vojvodstvu Bavarska, u cijeloj zemlji, kao i u svim gradovima i trgovištima vrijede slijedeća pravila za prodaju piva: od Miholja do Jurjeva cijena jednog Maßa (vrč zapremile 1,069 ml) ili jednog Kopfa (posuda za tekućinu oblika zdjele, koja nije bila iste zapremine kao maß) ne smije premašiti iznos od jednog münchenskog pfenniga, a od Jurjeva do Miholja pivo ne smije biti skuplje od dva pfenniga za Maß, dok Kopf ne smije stajati više od tri hellera (jedan heller, odnosno filir imao je vrijednost pola pfenniga). Za nepridržavanje ovog propisa b it će odmjerena odgovarajuća kazna. Onaj tko skuha b ilo koje drugo pivo osim ožujskog (Märzen Bier) ne smije ga prodavati po cijeni većoj od jednog pfenniga za Maß. Nadalje, želimo naglasiti da ubuduće u svim gradovima, trgovištima i na selu jedini sastojci koji se koriste za kuhanje piva moraju biti ječam, hmelj i voda. Tko svjesno zanemari ili prekrši ovu odredbu, kaznit će se oduzimanjem takvih bačvi piva od strane sudskih vlasti.“
Reinheitsgebot je ponos njemačkog pivarstva i smatra se važnim propisom o zaštiti potrošača. Asocijacija njemačkih pivara je uoči proslave velike obljetnice – pola milenija od donošenja ovog zakona 2016. godine predložila da se Reinheitsgebot kao kulturno dobro uvrsti u popis kulturne baštine UNESCO, a te je godine, po treći put u povijesti njemačke pošte izdana i posebna poštanska marka s motivom Reinheitsgebota.
Za one koji žele znati više
Na današnji dan rođen je Zakon o čistoći
