Današnji dan, 23. travnja, Nijemci slave kao Dan njemačkog piva. Taj je spomendan ustanovljen prije petnaest godina, ali zapravo nas vraća u daleku 1516. godinu, kada je bavarski vojvoda Wilhelm IV u Ingolstadtu objavio Njemački zakon o čistoći, famozni Reinheitsgebot, koji propisuje uvjete kuhanja piva. Ponosni na taj jedinstveni i do danas neprevladani normativni akt, Nijemci njegov rođendan proslavljanju mnogim akcijama.
Dan njemačkog piva obilježava se diljem zemlje, od okriljem Njemačkog saveza proizvođača piva (Deutsche Brauer-Bund, DBB), koji koordinira akcije pivovara, ugostitelja i specijaliziranih trgovaca. Savez je svojim članicama ponudio prigodni promidžbeni materijal – zastavice, plakate, podmetače, otvarače za boce, privjeske za ključeve, papirnate ubruse, značke…Navratite u obližnju ili svoju omiljenu gostionicu, restoran, pivnicu, posjetite lokalnog trgovca pivom, okupite svoje pivske prijatelje i uživajte u prigodnom programu, sugeriraju organizatori pivopijama. Na svakom koraku priređuju se pivski partiji, plesovi uz živu glazbu, kušaonice piva, razgledanja pivovara, pa i iz zraka u prigodnim letovima balonom, posebni pivski meniji u restoranima, od pivskog aperitiva do pivskog deserta, kuha se posebno blagdansko pivo, nude prigodna sniženja, organiziraju pivski kvizovi i priredbe. Mediji obilato prate proslave i izvještavaju o programima i akcijama.
Reinheitsgebot nije prvi zakonski akt koji govori o pivu, po prvi put u povijesti pivo se spominje još u Hamurabijevu zakoniku, pa čak nije ni prvi zakon koji regulira uvjete proizvodnje zlatnog soka. Naime, u Bavarskoj je sličan zakon postojao još od 1487. godine, kada ga je donio vojvoda Albrecht IV, ali on se odnosio samo na rezidencijalni grad München. Tek 1516. objavljen je Reinheitsgebot – Zakon o čistoći – kao obvezujući pravni akt za cijelu Bavarsku, a kasnije je proširen na ostale dijelove Njemačke. Ovaj zakon propisuje da se pivo smije proizvoditi samo od slada, vode i hmelja, čime su izvan zakona stavljeni svi drugi eventualni sastojci, poput šećera, riže, ili kukuruza, koji je i danas posvuda u svijetu dopušten kao djelomični nadomjestak za ječam. Zanimljivo je da ovaj zakon ne spominje kvasac, bez kojeg nema vrenja i bez kojeg nema kuhanja piva, a razlog je taj što se u to vrijeme nije ni znalo da je kvasac taj koji pokreće najdragocjeniji proces u proizvodnji piva, niti kako on nastaje, niti kako radi.
Budući da većina piva u svijetu nije tako čista kao što su to njemačka piva, i ne podliježu odredbama ovog zakona, Europski je sud 1987. godine odlučio kako je Reinheitsgebot prepreka uvozu stranih piva u Njemačku, te je on prestao biti obvezujući. No, njemačke pivovare nastavile su se pridržavati toga propisa, pa to čine i danas, a oznaka „proizvedeno prema Zakonu o čistoći“ savršena je referenca za pivo, a sve je češći slučaj da se i piva u drugim državama hvale kako su skuhana po odredbama toga njemačkog zakona.
Naše web stranice koriste kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža.
Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje.