Belgija je zemlja piva. Nijedna druga nema tako bogat izbor pivskih stilova, poput piva koja fermentiraju s divljim kvascem, voćnih piva, začinjenih i samostanskih trapističkih. Posebnost belgijskih piva je njihova iznimna raznovrsnost, plemenitost i delikatnost. Belgijanci pivo smatraju jednako otmjenim pićem kao i vino.
Slava belgijske pivske kulture dovela je i do toga da je UNESCO 2016. godine uvrstio belgijsko pivo na popis svjetske nematerijalne kulturne baštine.
„Kaže se da Belgijance ujedinjuje zajednička ljubav, ljubav prema pivu, što nije čudno ako se zna da proizvodnja piva u Belgiji potječe još iz radnoj 11. stoljeća,“ piše dr. Vladimir Marić u svojoj knjizi Pivo tekuća hrana. Belgijanci kao nebeskog zaštitnika hmeljara i pivara štuju svetog Arnolda, pa se posvuda po zemlji mogu vidjeti skulpture toga sveca, a i pivski kralj Gambrinus također je porijeklom iz ove zemlje – to je, naime, bio Jan Primus (Prvi), vojvoda od Brabanta, Leuvena i Antwerpena.
Stoga nije nikakvo čudo da je jedan od vodećih europskih i svjetskih pivskih pisaca Belgijanac Eoghan Walsh 2018. godine pokrenuo pivski blog Brussels Beer City na kojem piše o belgijskoj pivskoj kulturi i ljubavi žitelja te zemlje prema pivu. „Ovo nije blog o pivskoj industriji. Nije ni stranica za recenzije piva. To je mjesto na kojem se promiče tradicija i kultura, važnost i raznovrsnost belgijskog piva, a naročito onog bruxelleskog,“ poručuje autor.
U povodu četvrte obljetnice svog bloga Eoghan Walsh je počeo na tjednoj bazi objavljivati priče o stvarima značajnim za dvanaest stoljeća povijesti proizvodnje i potrošnje piva u glavnom gradu Belgije. Izabrao je 50 artefakata koje opisuje iz tjedna u tjedan, i trenutno je na broju 39.
Kip svetog Arnolda, pivski vrč iz sredine 18. stoljeća, male trešnje (Krieken) koje daju poseban okus pivu Lambeek (lambic), metalni cimeri, bock bier, knjiga Mémoires de Jef Lambic, plan gradnje pivovare Leopold, ulica Brederode, knjige i filmovi, pa i fotografija nogometnog kluba Anderlecht iz sezone 1981.-82. s logom sponzora, pivovare Belle-Vue na dresovima, to su neki od 50 stvari kroz koje nam ovaj pivski blog priča prebogatu povijest piva u Bruxellesu, glavnom gradu pivskog eldorada Belgije. Odnosno 39, koliko ih je do sada opisano. Kao primjer, uzimamo jedan od do sada obrađenih predmeta – knjigu Around Brussels in 80 beers (Oko Bruxellesa u 80 piva), koju je 2009. godine napisao mladi američki reporter Joe Stange u suradnji s pivarom Yvanom De Baetsom.
Ideja je bila spojiti 80 bruxelleskih pivnica s isto toliko dobrih piva. Da, se razumijemo, ideja nije nova – sedam godina ranije objavljen je sličan vodič po 101 gradskom lokalu, no u međuvremenu smo svjedočili revivalu piva Lambic i najavi povratka bruxelleske pivovare n Brasserie de la Senne.
Sam Stange kaže da je odlučio prestati baviti se freelance novinarstvo, a pisanje fikcije mu nije išlo od ruke, pa mu je palo na pamet da bi za njega bilo dobro napisati vodič po pubovima, tim više što je to iziskivalo revan obilazak svih gradskih barova.
Polazište mu je bila knjiga Tima Webba Good Beer Guide (GBG) Belgium a kako je i sam Tim Webb planirao prirediti bruxelleski pivski vodič, razmišljao je i o tome da odustane, no sam Tim mu je dao poticaj da ustraje. Čak mu je preporučio koautora Yvana De Baetsa kao vrhunskog insajdera, lokalnog čovjeka koji odlično poznaje situaciju na terenu. A kad je pročitao knjigu, rekao je: „Svakako počnite pisati fikciju. Naročito mi se sviđa kraj.“
