Živjeli, nazdravi, prost, cheers, skol i ostalo
Znate kako se to radi na kraju godine – podvuče se crta, pa se promatra efekat od tog. A u većini slučajeva ispada po onoj: kad sve zbrojim, ja se oduzmem. Te, inflacija toliko i toliko, a troškovi života ovoliko, pa cijene na malo onoliko, a pad standarda – bogtepitaj. Pogledamo li ovaj naš šugavi mikrokozmos, u kojem gospodarske tokove prati, pa rezultate zbraja i množi, ali rijetko kad što dijeli, županijska komora - industrijska proizvodnja u godini kojoj smo danas, evo, stali na rep, pala je za osam posto. Tom su rezultatu, manje-više, pridonijeli svi, osim proizvođača pića, to jest piva, odnosno Daruvarske pivovare, gdje je produkcija porasla za 1,4 posto. To je, opet, sukladno državnom trendu koji je već doveo do više od tri milijuna hektolitara godišnje proizvodnje i do potrošnje per capita veće od one u više zemalja jače pivske kulture i tradicije. To je opet sasvim lijep razlog da punom čašom Staročeškog piva noćas, kad devedesetpetu ispraćamo u ropotarnicu povijesti, nazdrave svi pivarci i pivopije, pivoljupci i pivoznalci, a mogu i svi drugi kojih se to tiče ili ne, veseljaci, bezbrižnjaci, i svi koji nisu Mađari.
Za Mađare, naime, kažu da s pivom ne nazdravljaju. Kako sve ima svoje zašto (dok, za razliku od toga malo manje stvari koje nam je činiti ima svoje zato), tako je i ta neobična činjenica pokrivena nekakvim argumentom, legendom iz bliže nacionalne povijesti koja je, međutim, posve tužna, turobna i nesretna i toliko neprimjerena ovoj veseloj prigodi, da ćemo ju prešutjeti. Tek, dobro je znati, da ne uvrijedite domaćine nađete li se u kušnji da lupate kriglama za vrijeme šopinga u toj susjednoj prijateljskoj zemlji. Šteta, jer u Mađarskoj se može popiti pivo koje naprosto mami na nazdravljanje. Ako ne domaće, a ono onda neko od brojnih njemačkih, austrijskih i čeških piva, koja naši sjeverni susjedi kuhaju prema licencama.
