Eto, to su bile pjenušave vedute

Prošle srijede postavili smo posljednju priču iz knjige Pjenušave vedute našeg urednika Mate Pejića. Sada je u ovoj kategoriji ukupno 59 priča iz te i iz Knjige Sve bilo je muzika, u kojoj su objavljeni prvi ogledi o pivu istog autora. Zaključujući ovaj serijal još vas upoznajemo s promocijom knjige i njenim odjecima u medijima.

Promocija je održana 6. ožujka 2003. godine u daruvarskom elitnom restoranu Terasa. Namjernici nikad ne bi pogodili da se radi o predstavljanju knjige, jer je u prostornoj dvorani bilo neuobičajeno puno svijeta, posve neuobičajeno za predstavljanje knjiga. Promociju je moderirao sam autor, koji je uz ostalo rekao:

„Čitava je vojska ljudi dala veliki doprinos ostvarenju ovog projekta, koji je možda malen za čovječanstvo, ali je itekako velik za vašeg bijednog autora. Dali su novac, trud, rad, ideje, slobodno vrijeme i razna materijalna dobra. Zauzvrat nisu tražili ništa, pa ništa nisu ni dobili. (…) Što se ima toliko reći o nečemu tako jednostavnom, banalnom i prostom, kao što je pivo, o tom jeftinom pučkom piću, pitanje je kojem se nema što zamjeriti. No, iako je riječ o proizvodu s malo sastojaka i jednostavnog postupka, pivo se ipak na tržištu pojavljuje u mnogim i premnogim varijantama, kao da voda, ječam, hmelj i kvasac pružaju ne znam kakve mogućnosti kombiniranja. Tajna je u onom što kaže Ivan Hramosil, dugogodišnji majstor pivar praške mini pivovare U Fleku, koji u definiciji piva osnovnim sastojcima dodaje još i ljudski rad, pojašnjavajući kako svaki pivar pivu dodaje i svoj rukopis, svoj božji lik.(…)

Kad pogledam u čašu piva, sjetim se radnika pivovare, njihovih nada, želja i snova. ne popijem li to pivo, mogli bi ostati bez posla i njihovi snovi nikad se neće ostvariti. Zato ga moram popiti, a ne biti sebičan i samo misliti na svoju jetru. Nije izmišljena gora stvar od pijanstva, ni bolja od pića. Nema ružnih žena. Ima samo premalo piva. Tko nema piva, taj nema što piti, govorio je Martin Luther. Da Bog nije htio a pijemo pivo, ne bi nam dao trbuh. Znam da mi je alkohol neprijatelj, ali u Bibliji je pisano da moramo ljubiti svoje neprijatelje. Najveći izum u povijesti je pivo. Istina, i kotač je lijep izum, ali on ni blizu tako dobro ne paše uz pizzu.

To su samo neke od mnogih izreka, glosa, aforizama, krilatica, poslovica i mudrosnica o pivu i piću, koje nisu ušle u knjigu, iako ih i tamo ima na stotine. Još niz drugih navodi u svom sjajnom pogovoru knjizi daruvarski pjesnik Damir Horvat Zacskai, ali ni time riznica nije iscrpljena. Što je to u ljudskom biću što ga vodi prema piću, pitanje je kojim sam se bavio u knjizi Sve bila je muzika, gdje možete naći i ovakvo razmišljanje: netko pije zato što pada kiša, netko jer je suho, jedan jer je puno radio, a drugi zato što nema posao, jedan zato što je vruće, drugi zato što je hladno, jedan jer je sam, drugi stoga što ima društvo. Pije se da se ne zaspi i da se ljepše spava, na pogrebu i na krstitkama. I tako dalje. Danas mogu dodati još i ovo: netko pije od radosti, netko od tuge, a netko od jutra. Pijem da utopim svoje probleme. Ali, proklete beštije znaju plivati. Sanduk piva, to je mjera za dva čovjeka. Ako jedan od njih ne pije. Pijem zbog jedne žene. I još joj nisam uspio zahvaliti. (…)

O knjizi je na promociji nadahnuto govorio i bjelovarski novinar i urednik Josip Kreković, koji je zapravo glavni „krivac“ za njen nastanak. On je, naime, Matu Pejića angažirao kao suradnika u emisiji Radio Bjelovara, koju je sponzorirala Daruvarska pivovara. Tako su iz tjedna u tjedan nastajale Daruvarske vedute garnirane pivskom pjenom, eseji, koji su okosnica ove knjige. Kasnije je na Radio Daruvaru objavljivan serijal Pijem pivo, to je moje piće, dižem krigle, razvijam mišiće, a u trećem dijelu knjige skupljeni su tekstovi, reportaže i komentari, objavljeni u raznim novinama, ili napisani posebno za ovu knjigu.

Daruvarski pjesnik, publicist i prevoditelj Damir Horvat Zacskai, koji je u knjizi napisao sjajan pogovor, na promociji je bio originalan i vjeran sebi: pročitao je pjesmu koju je napisao za tu prigodu, a koja je kasnije objavljena u njegovoj zbirci Čaranja (AGM, 2007.), pod nazivom Koliko god duboka bila:

Čaša za čašom

Zlatne se iskre pjene

Valić za valom

Grglja jezika štene

Kaplja za kapljom

A žeđ nam još ne vene

I krigla se za kriglom toči

I mirisom kupa i okusom draži

I boca za bocom zvecka

Još malo pa ćemo u/ispod duge

Gutljaj za gutljajem se mreška

I samo još jedan traži

Ali dok željne usne vlažne

Proniču pomno tajnu napitka

Nesta polako i pilsa i piva

I pitka piva i pilsa pitka

Koliko god duboka bila

Čaša je uvijek preplitka

Tekst objavljen u Jednoti, tjedniku češke manjine (gore), te u Areni i Bjelovarscu (dolje) i u Večernjem listu - na regionalnoj stranici i u rubrici Nove knjige (sasvim dolje)