Žensko pitanje

Lijepa Yvonne može se podičiti naslovom „kraljice piva“, koji je osvojila na svečanosti, što je održana u Rettenburgu 23. travnja, na praznik njemačkog piva, i da će biti maskota pivovara Engel i Zoetler do slijedeće godišnjice izdavanja Zakona o čistoći. Ta vijest, objavljena u magazinu Bier Kultur zoran je primjer ženske ljepote, u službi promicanja klasičnog muškog pića, što je sveprisutna stereotipija o vezi žena i piva.

Time se rukovode i dizajneri aluminijskih boca biker-piva, na koje neizostavno stavljaju obnažene jahačice Harley-Davidsona, pa i autori mnogih drugih djela pivske ambalaže, a najviše, bez sumnje, Petr Urban, kućni karikaturist češke pivovare Radegast, gostioničar-hobist, koji je neke od svojih bezbrojnih muško-šovinističkih šaljivih crteža o Rudi Pivrncu, odnosno o pivu i ženama, iskoristio i za seriju etiketa istoimenog piva. Reklama za pivo jednostavno je nezamisliva bez lijepih, i po mogućnosti skromno odjevenih, hm, dama, u čemu je možda najdalje otišla venezuelanska Cervezeria Regional, sa spotovima i plakatima, na kojima rasna plavuša poručuje da je ona druga, i tko ju proba više neće htjeti ništa drugo. U tom sloganu, sračunatom na uzimanje dijela kolača konkurentskom Polaru, koji drži 80 posto nacionalnog tržišta piva, sud je prepoznao spolnu diskriminaciju, pa je on zabranjen kao seksistički.

Narodni je humor ostao na tragu uprezanja furioznog dvojca u kola muškog zadovoljstva, te kaže da bez žena i piva nitko ne može biti veseo, da tko s lijepim ženama pije, ne zna za otkucaje sata i da lijepa žena i slatko piće nikada nisu bez otrova. Ne treba učiniti niti korak izvan vlastitog dvorišta, da bi se pokazalo kako je takvo mišljenje samo predrasuda i masovna zabluda, i da se ta teorija sruši i razbije u takozvanu paramparčad. Činjenicu da najveće uspjehe Daruvarska pivovara postiže pod upravom jedne žene, samo će neupućeni smatrati egzotičnim unikatom, a svima ostalima jasno je da nema nikakvog razloga da poslovična ženska učinkovitost ne bude potvrđena i u pivarstvu. Zaista, od egipatske mitologije, koja izum piva pripisuje božici Hathor, kraljici pijanstva i plesa, preko Finaca po čijoj su predaji to učinile tri žene – Osmotor, Kapo i Kalevatar, pa preko srednjeg vijeka, u kojem su pribor i alat za kuhanje piva bili vlasništvo žena, a pivarsko posuđe standardni miraz udavača, sve do četiriju kćeri Dicka Yuenglinga, vlasnika istoimene pivovare u američkom Pottsvilleu, koje su sve uključene u posao s pivom, nebrojene su potvrde da žene itekako imaju što tražiti u tom navodno muškom poslu, kao i u svakom drugom, jer žena učini i da lonac vrije, može uraditi ono što ne mogu ni volovi ni plug, pa i puno više, jer žena, baš kao kocka i vatra, nikad nije zadovoljna malim.

Na Betlehemskom trgu u Pragu stoji zgrada U Halanku, u kojoj je danas nadaleko poznati Naprstkov muzej, i u kojoj je još u 14. stoljeću utemeljena istoimena pivovara i špiritana. Puni procvat, i svjetsku slavu, kuća doživljava nakon 1826. godine, kada dolazi u posjed Anne Fingerhut, koja ju zajedno sa svojim mužem Antoninom kupuje za 27 tisuća zlatnika. Možda najzvučnije ime među češkim pivnicama, U Fleku, datira iz 1843. godine, no čuveni restoran s vlastitom mini pivovarom postoji od vremena otkrića Amerike, kada ga osniva sladar Vit Skrzemenc. Zvjezdane trenutke gostionica doživljava pod upravljanjem njegove potomkinje Ludmile Skrzemencove, poznate kao „zlatna gospođa“, koja je imala četiri muža, sva četiri sladara. I u najteže doba pivnicu U Fleku vodila je žena, udovica Kateřina Ulrichova, koja je nakon bitke na Bijeloj Gori pred Habzburzima otišla u emigraciju, pa je zgrada konfiscirana.

 

I dalje, u Njemačkoj, najpivskijoj zemlji na globusu, gdje god se okreneš svuda su žene. Sve do one najveće, do Katharine von Bora, najglasovitije pivarice u povijesti ječmenog soka, Wittenberške jutarnje zvijezde Martina Luthera, u čast čije je petstote obljetnice rođenja, Njemačka pošta lani izdala prigodnu marku. Rođena je u Lippendorfu, tri milje južno od Leipziga, a odrasla u samostanu kod cistercista, gdje je naučila latinski, vrtlarstvo i hmeljarstvo. Sve drugo je povijest – 1523., s nekoliko drugih redovnica, napušta samostan, i u Wittenbergu upoznaje Martina Luthera. Dok se on borio protiv pape, cara, establišmenta i vjetrenjača, ona je naporno nastojala postati njegovom ženom, što i uspijeva dvije godine kasnije. Taj brak, koji je u život velikog reformatora unio pivo, a njega doveo na pivske etikete, i protiv kog su bili mnogi, potpuno je uspio, i u njemu je odgojeno šestero vlastite, i desetero usvojene djece. Ni sve druge sredine nisu bile imune od ženske vladavine pivarskim cehom, pa je tako zabilježeno, da je u 18. stoljeću u Engleskoj čak 78 posto licenci za kuhanje piva bilo u rukama žena. Inače, u mnogim je krajevima to bilo vrijeme kada su muškarci dominirali u pivarstvu, nastavljajući trend započet srednjovjekovnim običajem da se pivo kuha u samostanima.

Ali, kao što su to činile i prije dvije tisuće godina, žene i danas sve više kontroliraju industriju piva, pa tako u američkom Massashusettsu, u pivovarama vrvi od žena na svim ključnim pozicijama, od vlasnika, partnera, menadžera, do vođenja proizvodnje i prodaje. – Iako muškarci dominiraju produkcijom piva, povijest govori da je to tradicionalno bio ženski posao, tvrdi Stephanie Montell, izvještavajući o sve masovnijem natječaju u kuhanju kućnog piva, u kojem sudjeluju samo žene, te nagovješćujući, da nisu samo prošlost i sadašnjost, nego je i budućnost piva u rukama žene.