Vysoki Chlumec

Pivovara Vysoky Chlumec je tipična vlastelinska pivovara. Prvi dokaz o njenom postojanju potječe iz 1466. godine. Od 1576. u rukama je roda Lobkowicz. Tijekom tridesetogodišnjeg rata bila je uništena, ali već 1652. Lobkowiczi su je iznova izgradili. A od tog vremena stalno kuha pivo, i stalno je njihova.

Iznimka je doduše razdoblje od četrdeset i jedne godine u drugoj polovici 20. stoljeća - između nacionalizacije i restitucije; ali to je s motrišta trajanja roda Lobkowicz beznačajno, kao da pljunete u more.

Vysoky Chlumec je dvorac na istaknutom brijegu, koji dominira prekrasnim krajobrazom kotline Sedlčany. U dvorcu nije bilo dovoljno mjesta, pa je zato pivovara izgrađena pod dvorcem, u podnožju brijega. Nakon 1989. godine u restituciji su Lobkowiczima vraćeni i pivovara i dvorac. Veoma brzo pokazalo se kako su dobri gospodari. Dvorac koji, kako znamo, guta novac, prodali su rođacima iz talijansko-bavarskog grofovskog roda iz Arco-Zinneberga. Pivovaru, koja donosi dobit, ako se njome dobro upravlja, zadržali su za sebe. Investiraju u pivovaru i stoga proizvodnja posljednjih godina raste.

Pivo se zove Lobkowicz, a vare se četiri vrste, od kojih svaka podsjeća na jednog konkretnog Lobkowicza - navodim ih kronološki, a ne po jačini ili vrsti piva:

-Ladislav III., baron Lobkowicz (1537.-1609.), komornik cara Leopolda I. - tamni lager Baron.

-Vaclav Eusebius Lobkowicz (1609.-1677.), diplomat i savjetnik cara Leopolda I.- svijetli lager Kniže (Knez).

-Josef F. Maxmilian Lobkowicz (1772.-1816.), osobni prijatelj i mecena Ludwiga van Beethovena - svijetlo šankersko pivo Princ.

-Ferdinand Josef Jan (1797.-1868.), vojvoda roudnički i 8. knez Lobkowicz, vitez Reda zlatnog runa - svijetli lager Vevoda (vojvoda).

Asortiman svake pažnje vrijednih Lobkowicza od 1998. godine dopunjuje specijalno pivo Demon. Njegovo ime nipošto ne znači da je neki od konkretnih Lobkowicza bio demonski, nego je to podsjećanje na graditelje dvorca. Navodno je dvorac prvobitno bio utemeljen na brijegu Skuhrov, ali su vragovi uporno sve što je danju izgrađeno noću odnosili na brijeg Chlumec. Graditelji su stalno iznova započinjali gradnju na mjestu koje je za to bilo previđeno, ali bi svako jutro ustanovili da se temelji premješteni. Na kraju su odustali i izgradili dvorac na mjestu koje su odredili demoni. To je posebna prispodoba; vragovi u njoj zapravo predstavljaju sile dobra. Odredili su naprosto genijalno mjesto za gradnju dvorca; ljepše uistinu ne postoji. Vysoky Chlumec je smješten tako da izdaleka privlači pogled i znak je raspoznavanja Sedlčanske kotline. U jednu riječ, prekrasan je.

A jednako je i s pivom - Demonom. To je specijalni lager, ima blagu boju mahagonija i neobičan, vrlo ugodan okus. Vari se prema receptu redovnika iz nekakvog bavarskog samostana. Recite sami: može li onda u njemu biti nešto đavolsko? Demon koji potječe iz samostana nužno mora biti dobar. I jeste!

Demona preporučujem samo kušati. Ne smijemo pijući ga smetnuti s uma da smo ovamo iz Sedlčana klipsali šest kilometara pješke. Dakle, isti put moramo prijeći još jednom vraćajući se. Onda nas čeka još duga vožnja vlakom preko Olbramovica i Tabora sve do Pelhřimova, gdje ćemo večeras otpočinuti.

Na oko devet kilometara zračne linije od Vysokoga Chlumca leži seoce Kvasejovice, gdje supružnici Kroužil od 2005. godine kuhaju dvanaesticu s dodatkom kvasca i razne specijale. Njihova mini pivovara trebala bi u dogledno vrijeme biti premještena u ulicu Komenskofa u Sedlice-Prčice, gdje će biti sastavni dio hotela. Pogrdna izreka „idi u Prčice" dobit će tako potpuno novi ugodan sadržaj.

Preveo Mato Pejić