Od boka do parionice
Bok nema ništa zajedničko s bokovima ženskim ili muškim, niti s desnim ili lijevom bokom lađe. To je izraz za jako tamno pivo, inače je to i mužjak koze, odnosno jarac, a dolazi od njemačkog Bock.
Ožujsko opet nema ništa zajedničko s ožujskim zečićem (zec iz okota u ožujku, jarnjak, op. prev.). To je jako svijetlo pivo od oko četrnaest stupnjeva a ime je dobilo po mjesecu ožujku, kad je bilo povoljno vrijeme za kuhanje piva, jer je još bilo hladno, a nakon zime bilo je dovoljno leda za hlađenje vrionika.
Sisar nema ništa zajedničko s mlijekom niti je „sladak kao sisa“. Tako se posprdno govorilo gostioničaru, koji je imao malu potrošnju piva, a po njega išao sam kravljom zapregom.
Barbara nema ništa zajedničko s božićnim barbarama*. Bila je to pivovarska cisterna za vodu, a u prenesenom značenju i ručna pumpa za vodu.
Hladilac nema ništa zajedničko s hladnjakom. To je radnik, koji ima na brizi hlađenje mladine. Spada u osoblje vrionice, pa je to zapravo specijalizirani vrioničar.
Strijelac nema ništa zajedničko sa streljanom. To je mladi pivar, kojeg oni stariji pošalju da odnese pivo u šalandu. On to radi tako što ode u podrum za odležavanje piva i tamo natoči (nastrijeli) pivo izravno iz bačve.
Stezanje nema ništa zajedničko s bolovima u trbuhu, koje ima kakva ispičutura, kad joj se steže stomak nakon prekomjernog pijenja. To je početak vrenje u vrioniku, kad se na površini počne stvarati pjena – „kaca se praši“.
Parionica nema ništa zajedničko s kakvom špelunkom, gdje se ne vidi od isparavanja. To je prostorija, gdje se ručno prala burad vrućom vodom. Prema njemačkom izrazu govorilo joj se i vašhaus.
* Barbare su prastari češki običaj da se dvadeset dana prije Badnjaka, na svetu Barbaru, odrežu grančice trešnje ili višnje, stavi ih se u vazu s vodom i gleda, hoće li se do Božića lijepo rascvjetati i osigurati krasnu božićnu dekoraciju, op. prev.
S češkog preveo Mato Pejić
Prije otprilike jednog desetljeća završili smo serijal Velika češka pivska knjiga, autora Zdeněka Suse, u prijevodu našeg urednika Mate Pejića. Precizno – od travnja 2009. do siječnja 2011. iz tjedna smo u tjedan objavljivali iznimno zanimljive priče iz ove osebujne knjige, a između uvodnog članka i završnog razgovora s autorom, stalo ih je ukupno 88. No, to nisu bile svi tekstovi iz knjige – tamo ih je čak 120, a neke smo iz raznoraznih razloga izostavili. Sada, desetljeće kasnije, Češka je televizija objavila serijal u kojeg doktor Susa (Zdeněk Susa je poznati češki pneumolog, vlasnik malog izdavačkog poduzeća, evangelički pastor i iznimno aktivan član društva prijatelja piva Old Beer Club), a nakon toga probrane je tekstove ukoričila u knjizi Pivní putování (Pivska putovanja), u kojoj su i mnogi članci iz one prve knjige, Velike češke pivske knjige, neki prerađeni i skraćeni, a drugi u integralnom obliku. Nama je to pak prilika da objavimo i prijevode onih tekstova, koji nisu ušli u izbor prije deset godina. A vjerujte da su vrijedni objavljivanja.
