Pivnica.net

Velika češka pivska knjiga

Psihijatrijske bilješke

Zdeněk Susa   |   02.02.2021.    

Psihijatrijske bilješke

Uživanje alkohola staro je kao i sama civilizacija. Od početka su ljudi znali razlikovati njegovu upotrebu (uzus) od zloupotrebe (abuzus). Pravne poglede na pijenje alkoholnih pića nalazimo već u Hamurabijevu zakoniku, koji potječe približno iz 1750. godine prije Krista.

U češkoj pravnoj povijesti vrijedan je pozornosti „prohibicijski“ zakon kneza Břetislava iz godine 1309. Citiram:

Onaj tko krčmu, taj korijen svega zla, odakle potječu krađe, ubojstva, bludnosti i druge opačine, osnuje i onaj, tko uređenu krčmu kupi, neka bude proklet! Koji bi krčmar bio zatečen u kršenju ove odredbe, neka bude nasred trgovišta za stup privezan i bičevan sve dok se pandur ne umori, a glava mu se ima obrijati. Imetak pak neka mu se ne oduzima, nego neka se toliko pića na zemlju izlije, da se nitko prokletim gutljajem ne oskvrni. Pijanice pak, budu li zatečene, neće izaći iz tamnice sve dok svaki u kneževsku blagajnu po tristo novčića ne položi.

Vrlo je vjerojatno da je taj zakon bio svojevrsna idealna smjernica, ali da u praksi nikad nije primjenjivan.

Moderni medicinski pogled na alkoholizam počinje nakon neuspjeha američke prohibicije. E. M. Jellinek alkoholizmu je pristupao kao bolesti i razlikovao je četiri tipa: alfa (automedikacija, odnosno solo pijenje), beta (pijenje u društvu), gama (anglosaksonski tip pijenja jakih pića) i delta (romanski tip redovitog pijenja vina).

Od 1951. godine Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) službeno priznaje alkoholizam kao medicinski problem.

Male doze alkohola umiruju, poboljšavaju raspoloženje, podižu samopouzdanje, uklanjaju barijere. U stručnom govoru to znači da alkohol ima hipnosedativni i trankvilizirajući učinak. Veće količine umrtvljuju, uspavljuju, pa i ubijaju.

U svim stručnim knjigama naći ćete navode o patološkoj intoksikaciji. To je neobična reakcija na malu količinu alkohola, koja ostavlja kvalitativno oštećenje pamćenja s nerazumljivim ponašanjem. No, takva je reakcija u biti rijetka i neobična.

Štetno uživanje – to jest uzimanje većih količina alkohola – prijeti oštećenjem zdravlja. Kako što je već rečeno u prethodnim glavama, može doći do oštećenja jetara, srca, do makrocitne anemije itd.  Pravovremena kratka intervencija – razgovor, koji će uputiti na zdravstvene štete – može biti uspješna. Ako ta intervencija ne uspije, konzument može postati alkoholičar. Alkoholičar je čovjek, kojemu ovisnost o alkoholu pričinjava teškoće na poslu i u odnosima, te šteti njegovu tjelesnom i duševnom zdravlju.

Pogled na ovisnost o alkoholu mijenjaju se tijekom vremena. Nekad je naglašavana samo urođena predispozicija. Kad bi alkoholičari bili osuđeni na alkoholizam već samim rođenjem, ne bi se moglo ništa učiniti. Onda je slijedio suprotni stav – sve se stječe. A kod stečenih, „naučenih“ loših navika imamo široko polje djelovanja s ciljem promjene, „preodgoja“. ( Isto tako kolebao je i stav prema drugim otklonima, na primjer seksualnoj orijentaciji).  Danas se zna da su stvari s ovisnostima znatno složenije; govori se o dispozicijsko-ekspozicijskom modelu. U igri je oboje – kako dispozicija (dakle urođeni elementi), tako i ekspozicija (usvojenim elementi). Kod čovjeka s velikom urođenom dispozicijom dovoljna je mala ekspozicija, da se navikao na alkohol i postao ovisan o njemu. Kod čovjeka s makom dispozicijom, naopačke, u ovisnost vodi tek duga i intenzivna ekspozicija (izloženost) alkoholu.

Kod ovisnika dolazi do postupne promjene tolerancije na alkohol; najprije kao da „trenira“ i podnosi sve veće i veće količine, a kasnije tolerancija počinje opadati i za opijenost je dovoljna i vrlo mala količina. Ovisnik gubi kontrolu nad pijenjem i posvećuje se samo alkoholu, zanemarujući moguća druga životna zadovoljstva. Ima potrebu za svojim jutarnjim gutljajem, pojavljuju se „rupe“, kad se ne sjeća ničega što je radio. Kad ga nešto ili netko prisili na apstinenciju ima znakove krize odvikavanja: drhtanje, znojenje, tjeskobu, uznemirenost, prolazne poremećaje moći poimanja. Može doći i do grčenja i stanja delirija.

Vrhunac štete po psihičko zdravlje alkoholičara mogu biti psihotični poremećaji. Na primjer alkoholna halucinoza – trajna prisutnost halucinacija nakon smanjenog unosa alkohola, ili pak alkoholna paranoidna psihoza. Dugoročni alkoholizam završava demencijom.

Liječnici, koji liječe alkoholičare i gledaju kako oni skončavaju, najžešći su borci protiv alkohola – i ne treba im se čuditi. Jedini mogući način liječenja njihovih pacijenata je u biti potpuna apstinencija.

Ali valja priznati, da se sve to što smo opisali tiče samo velikih doza alkohola. I u psihologiji i psihijatriji se pojavljuju radovi, koji dokazuju pozitivni učinak malih količina alkohola na duševno zdravlje. Primjer za to je studije,118 koja potvrđuje, da umjerena konzumacija alkohola u količini do 15 g dnevno ima povoljan učinak na kognitivne funkcije kod žena u starenju. Žene koje uzimaju 1-15 g alkohola dnevno imaju značajno bolje kognitivne funkcije od apstinentica. A pritom nije dokazana razlika u kognitivnim funkcijama između apstinentica i konzumentica alkohola u količini iznad 15 g dnevno.

Možemo dakle reći, da ne samo u kardiologiji, nego i u psihologiji i psihijatriji  umjerene redovite količine alkohola mogu u određenim okolnostima blagotvorno djelovati na zdravlje.

117 Ova glava proistječe iz predavanja psihijatra MUDr. Pavela Suse na „Drugom češkom seminaru o utjecaju alkohola na čovjekovo zdravlje“ u Humpolcu 2005. godine.

118 Stampler, MJ, Kang, JH, Chen, J. et al.: Effects of Moderate Consumtion on Cognitive Function in Women. N Engl J Med, 2005., 352, 3.

S češkog preveo Mato Pejić

Prije otprilike jednog desetljeća završili smo serijal Velika češka pivska knjiga, autora Zdeněka Suse, u prijevodu našeg urednika Mate Pejića. Precizno – od travnja 2009. do siječnja 2011. iz tjedna smo u tjedan objavljivali iznimno zanimljive priče iz ove osebujne knjige, a između uvodnog članka i završnog razgovora s autorom, stalo ih je ukupno 88. No, to nisu bile svi tekstovi iz knjige – tamo ih je čak 120, a neke smo iz raznoraznih razloga izostavili. Sada, desetljeće kasnije, Češka je televizija objavila serijal u kojeg doktor Susa (Zdeněk Susa je poznati češki pneumolog, vlasnik malog izdavačkog poduzeća, evangelički pastor i iznimno aktivan član društva prijatelja piva Old Beer Club), a nakon toga probrane je tekstove ukoričila u knjizi Pivní putování (Pivska putovanja), u kojoj su i mnogi članci iz one prve knjige, Velike češke pivske knjige, neki prerađeni i skraćeni, a drugi u integralnom obliku. Nama je to pak prilika da objavimo i prijevode onih tekstova, koji nisu ušli u izbor prije deset godina. A vjerujte da su vrijedni objavljivanja.

Vidi: Velika češka pivska knjiga                

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Žena je jednaka kao pivo – dobro miriši, dobro izgleda i prešao bi preko vlastite majke da je se domogneš.
Homer Simpson

Nacrtaj mi krigl






Najnovije iz kategorije Velika češka pivska knjiga