Vyškov
Prije nego što odemo iz Brna razmislit ćemo hoćemo li još svratiti do nedavno otvorene prodavaonice Benedictus na Petrovu. Tu se naime prodaju samostanski proizvodi, među njima također i pivo. Od domaćih tu su premostranska piva iz Želive (o kojima ćemo još govoriti kada dođu na red) a od uvoznih glasovita belgijska trapistička piva. Koliko znam, drugdje kod nas ovi specijaliteti za sada nisu dostupni.
Isto tako možemo posjetiti neku od malih pivovara u okolici. Baš u Brnu-Žebětini postoji od 2004. godine mini pivovara U Richarda. Kuha svijetli lager Richard, polutamni lager s okusom višnje i pšeničnu jedanaesticu. Tu je na jednom mjestu tako puno Richarda, iako se vlasnik i majstor pivar u jednoj osobi zovu - Petr Kobzik. Možda je na ime Richard došao zato što se pivovara nalazi u Rišovoj ulici.
U Blučini kod Židlihovica osnovana je 2005. godine pivovara Xaver. Gospodin Svatopluk Strava kuha svijetli lager Xaver, polutamni lager František i tamni po imenu Oldřich. Početkom 2007. godine pojavio se i posebno jaki Vladimir s đumbirom. Pivo se može dobiti u restauraciji Xaver u Blučini a odnedavna i u restauracijama Vegas u Brnu i Kod kina u Rajhradu.
U Oslavanima u tamošnjem dvorcu nikla je 2003. godine dvorska pivovara. Bilo je to uskrsnuće stare tradicije, budući da je vlastelinska pivovara tu postojala od 1623. godine, pa sve do 1863. Renesansni oslavanski dvorac puno je pretrpio nakon 1945. kada je konfisciran kao njemačka imovina. Tek devedesetih godina dvadesetog stoljeća dočekao je obnovu, koja traje i danas, kada je izvodi sadašnji vlasnik, dioničko društvo G&C Pacific. Njima zahvaljujemo i pivovaru, dvorsku restauraciju koja se nalazi iznad pivovare, te fitnes centar iznad restorana. Tu dakle imamo sličnu kombinaciju tjelesnih radosti poput one u pivovari Černa Hora. Ni ovdje, kao ni tamo, nisam našao preporučeni način korištenja ovih sadržaja, da li istovremeno ili jedan po jedan, i kojim redom. Oslavanska piva svojim imenima upućuje na još stariju povijest, nego što je ona dvorska; prije dvorca na tom je mjestu naime bio samostan a piva se zovu Templař, Komtur, Velmistr i Novic, i tu samostansku tradiciju imena narušava samo Františekova trinaestica.
Konačno, u Senticama kod Tišnova još od 1992. godine postoji afirmirana domaća spravljaonica piva s dodatkom meda Kvasar. Proizvodi četiri specijalna piva razne jačine s okusom meda. Gospodin Jiři Jelinek, vlasnik i majstor pivar, godišnje skuha više od 500 hektolitara. Sve proda izravno u radnji u PET bocama ili i bačvicama. A u dvjema sentičkim pivnicama može se dobiti točeni Kvasar. (Kvasar, kako sam nedavno doznao, sada proizvodi i pivovara Černa Hora - od gospodina Jelineka su kupili licencu).
Koju god od navedenih zanimljivih malih pivovara posjetili, nakon toga vraćamo se u Brno. Odatle odlazimo glavnom prugom u pravcu Olomouca. Prolazimo bojišnicom bitke kod Slavkova (Austerlitza), gdje je Napoleon 1805. trijumfalno pobijedio austrijsku i rusku vojsku. Moglo bi se učiniti kao da je to bila pobjeda francuskog vina nad srednjeeuropskim pivom, ali pažnja, sve u svoje vrijeme! Samo sedam godina nakon bitke kod Slavkova francusko je vino sramotno zatajilo u ruskoj zimi i nakon toga uglavnom je išlo nizbrdo.
Dolazimo u Vyškov, gdje se dobro pivo kuhalo davno prije Napoleona a vari se i nakon njega. Današnja pivovara izgrađena je 1680. godine, ali građani Vyškova imali su pravo varenja još prije husitskih ratova, a potom su im ga dvorska gospoda još nekoliko puta potvrdila tijekom 15. i 16. stoljeća. Očito im je pivo bilo važno.
Dvorac u gradu izvorno je gotička utvrda, koja je za renesanse rekonstruirana. Gospodari zamka bili su olomoučki biskupi, a od 1777. godine nadbiskupi. Tijekom napoleonskih ratova dvorac je posjetio čitav niz znamenitih ličnosti. Godine 1800. ovdje je prespavao ruski zapovjednik Suvorov, 1805. su se prije bitke kod Slavkova tu susrela dva cara - austrijski Franji I i ruski Aleksandar I. Navodno je poslije bitke tu prespavao i Napoleon. Jamačno su tako i krunjene glave kušale vyškovsko pivo.
Pivovara iz 1680. godine, koja stoji pored zamka, nije bila gradska, nego vlastelinska, odnosno biskupska. Za olomoučkoga biskupa pivo se ovdje kuhalo do 1855. godine i jamačno je bilo kvalitetno. Nakon 1855. godine pivovara je i dalje u vlasništvu nadbiskupije, ali pivo su kuhali najmoprimci. Godine 1928. biskupi iz Olomouca dvorac su predali gradu Vyškovu, ali pivovaru su ostavili - opet možemo primijetiti, što je u češkim zemljama u stvarnosti uistinu bitno, ne samo laicima, nego i crkvenom vrhu. Takvo je stanje potrajalo i nakon 1945. godine, kada je poduzeća posljednjem najmoprimca predana državnoj upravi. Tek 1948. godine pivovara je nacionalizirana, dakle izvlaštena je iz olomoučke nadbiskupije i postala narodno poduzeće.
Danas je pivovara u sastavu društva Južnomoravske pivovare. Tome je društvu pripadala i pivovara u Černoj Hori (do 1996. godine), pivovara Uhersky Ostroh (danas srušena), sodara u Zlinu, tvornica slada u Zahlinicama i skladišta u Kroměřiži i u Uherskom Hradištu. Pripojeni pogoni se postupno prodaju, firma se sužava, ali pivovara Vyškov u njoj svakako ostaje. Dioničko društvo Južnomoravske pivovare u stopostotnom je vlasništvu države - pod upravom ministarstva poljoprivrede. Kaže se da su privatni vlasnici bolji gospodari od države, ali trenutni status Vyškova ne može se mijenjati dok se ne riješi pitanje restitucije crkvenog vlasništva. Olomoučka nadbiskupija naime nije zaboravila da joj je vyškovska pivovara oduzeta i traži je nazad, što nas nimalo ne čudi.
Iako je u državnom vlasništvu, pivovara Vyškov se jako trudi. Vari sedam vrsta piva s imenima vrijednim pozornosti - Atlet, Desetka, Džban (vrč), Řezak (rezano pivo), Havran (gavran), Vyškovsky Březňak i specijalni vyškovsky General - a osim toga još i pivo Bira, Jubiler i bezalkoholno pivo. 2 Kušat ćemo što budemo mogli, i vratiti se na kolodvor. Nije daleko, a idemo po ravnom, pa zašto bi to bio problem?
1Više o mini pivovari Kvasar gospodina Jiřija Jelineka možete pročitati u našoj reportaži, op. urednika
2Produkcija piva u Vyškovu kreće se oko pedeset tisuća hektolitara godišnje
Preveo Mato Pejić
