Tko pivo pije ni briga ga nije

Kad bi vas tkogod pitao za koje ste češko pivo čuli osim Prazdroja i Budvara, odgovor bi vrlo vjerojatno bio šutnja i zameten u vjetru, nedoumica, nesigurnost, boranje čela, grozničavo razbijanje glave ili protupitanje Što, zar ih ima još?, bez obzira na to što živimo u kraju gdje su veze s tim carstvom dragocjene tekućine brojne, sadržajne i turbulentne. I srdačne. Netko bi se možda ipak dosjetio Radegasta, Gambrinusa ili Staropramena, no sve je to još daleko od češke prve pivske lige. Na prošlotjednom brnjanskom Pivexu, međunarodnom velesajmu pivarstva i njegove logistike, dodijeljene su ugledne nagrade za kvalitetu, a u različitim kategorijama pripale su markama Bernard, Hostan, Nektar gold, Zlatopramen, Premium, Breznak i Krušovicke crno, dok se naslovom novost godine u anketi Pivarskog glasnika okitio Červeni drak. Za Pivexove zlatne pehare konkuriralo je ove godine 105 imena iz 33 pivovare, što je rekord te tradicionalne smotre vrhunaca recentne pivske produkcije, a za iduću godinu kada se sajam vraća u svoj prijašnji ožujački termin, već sada najavljuju nove rekorde, prvenstveno zbog internacionalizacije Pivexa na kom su ove godine po prvi put nastupili stranci - Rusi i Brazilci. U utrci za laskavim priznanjima bila je tek polovica ukupnog broja čeških pivovara, kojih je i nakon lanjskoga zatvaranja pet spravljaonica nenadoknadivog napitka od hmelja i ječmenog slada ostalo 63, s ukupnom godišnjom proizvodnjom od 18 milijuna i 649 tisuća hektolitara zlatne tekućine. To, doduše nije posebno respektabilna brojka - riječ je o tek šesterostruko većoj produkciji od skromne hrvatske u sedam ovdašnjih pivovara, o prosjeku od 296 tisuća hektolitara, što nije puno više od daruvarskog kapaciteta i o samo pet mjesta na kojima se u godini dana skuha po više od jednog milijuna hektolitara - ali, Česi sve svoje zaostatke za svjetskim pivarskim velesilama nadoknađuju tamo gdje je to i najvažnije - u konzumaciji. S potrošnjom od 162 litre per capita Česi su nedostižni na prvom mjestu svjetske ljestvice, a ostali bi na vrhu i kad bi se od te brojke odbilo 9 litara koliko, kako veli statistika, po njihovoj češkoj glavi, popiju turisti.

Daleko prije nego što je to nazvano reklamom, češki su gostioničari, i oni s otmjenim restoranima, kao i oni sa zadimljenim krčmama, na zidovima svojih lokala pored uobičajenih lakonskih i zdravoseljačkih poruka tipa Čast svakome - veresije nikome, isticali i onu Priuštite sebi riblju večeru, uz nju se sjajno pije! Slijedile su poruke koje su tvrdile da je pivo zdravo i okrepljujuće, da je prvorazredno piće koje osvježava, potiče tek i liječi bezbrojne bolesti, odnosi umor i vraća snagu. Tim se tvrdnjama, uz ostalo, kontriralo “nezdravim silama” raznih zagovornika apstinencije koji su tražili da se pivo stavi na indeks kao otrovno piće koje narušava fizičko i mentalno zdravlje. Protukampanja se početkom stoljeća vodila pod geslom da samo zli ljudi piju vodu i da stoga treba piti pivo, a potom je krenula moda propagandnih slogana, koji su donijeli umotvorine poput Pijte pivo, jedite masnu hranu - bolesti i smrtnost bacite na stranu! ili Tko puno pivi dva stoljeća živi! Ako ste napukla zdravlja pivo vas na noge stavlja!, Tko u naš bircuz dohodi dva puta se rodi!, Čaša piva ne škodi - u tvoje žile ona zdravlje vodi!, ili ova koja simpatično kaže Kdo nepil živ nebyl, kdo ale pije, dvakrate žije!

Analizirajući rezultate neke ankete, jedan je novinar iz Brna početkom stoljeća konstatirao da ljudi piju iz najrazličitijih razloga - jedan zato što je tužan, drugi jer je veseo. Jedan zato što pada kiša, a drugi jer je suho, jedan jer je puno radio, a drugi zato što nema posao; jedan se sreo sa starim poznanikom, a drugi se od njega rastao, jedan zato što je vruće, a drugi zato što je hladno, jedan jer je sam, drugi stoga što ima društvo. Pije se da se ne zaspi i da se ljepše spava, na pogrebu i na krstitkama. Česi kažu još da je pivo hladno, a grije, gorko, a sladi, teče, a kruh je, nije mazivo, ali se njime čovjek može “namazati”, paše i u radosti i u tuzi, ima kapu, a nema glavu.

U Njemačkoj o važnosti piva svjedoči i podatak da najveću svjetsku narodnu svečanost, Oktoberfest, otvara lično minhenski oberbuergermeister, bonsku reprizu te fešte bavarski predsjednik vlade, a svibanjsku promociju proljetnog “bock” piva u minhenskom Mathaeseru ministar financija. Slično je i u Češkoj, gdje se ministri također ne libe baviti tako prozaičnom stvari kao što je pivo, pa njihov ministar financija Ivan Pilip izjavljuje da se na sjednicama Vlade, uz mineralnu i džus pije i pivo, i da je to jedini alkohol koji pribiva sesijama. Zastupnici u Saboru i Senatu uglavnom rado piju pivo, a jednodušna je i ocjena da se u parlamentu često kuhaju splaćine, ali toči sjajno pivo. Predsjednika Havela smatraju dobrim poznavateljem zlatnoga soka, a on osobno najradije pije pivo iz boce, jer, kako kaže, kad bocu okreneš prema svijetlu točno vidiš što je u njoj i kakvo je pivo, a u bure ne možeš zaviriti pa ne možeš ni znati što piješ.

Pivo se pije u svim češkim parlamentarnim strankama, a kažu da su mu najprivrženiji socijaldemokrati koji su pred prošle izbore u kolektivno članstvo primili Stranku prijatelja piva. Vasil Bilak, inače jedan od najnepopularnijih čeških političara, svojedobno je rekao da je Česima pivo kao drugima kruh. Ovih dana mediji prenose misao anonimnog sudionika neke ankete koji kaže - To je jedina njegova izjava s kojom se čovjek može složiti. I sam svaki dan odgrizem dva-tri zalogaja!

Tekst je izvorno objavljen u programu radio Daruvara, 2. lipnja 1998. godine, u rubrici Sve bilo je muzika u okviru emisije Rock radar. Kasnije se našao među odabranim esejima iz te radijske rubrike i objavljen u knjizi Sve bilo je muzika u izdanju Logosa Daruvar, svibanj 2000.