Tajanstvena pivovara u Opavi
U Opavi se pivo kuhalo od njena osnutka - kao uostalom u svim srednjevjekovnim gradovima. Dokazuje to povelja kralja Přemislava Otakara I iz 1224. godine, koja spominje pravo milje, to jest ono pravo po kojem se u krugu od jedne milje oko grada zabranjuje prodaja drugog piva osim gradskog. Ta milja, kako znamo, bila je mjera prilično neodređena.
Građani Opave se, međutim, uz rečenu povelju mogu podičiti i daleko starijom tradicijom. Citiram iz suvremenih pivarskih ljetopisa: „Povijest pivovare Zlatovar povezana je s nastojanjima pračovjeka Janečeka da pobjegne od svakidašnje stvarnosti, odnosno od bujna lika goropadne gospođe Janečkovice. Nastojeći otupiti svoja čula do te mjere, da mu sve bude ravno, a također i nakon nekoliko slučajnih stanja euforije, koja su pratila žvakanje ploda hmelja, počeo se pračovjek Janeček ozbiljnije baviti efikasnim korištenjem te biljke i tako udario temelje pivarstvu na području Šlezije."
Opavski kraj - sve do 1945. godine nastanjen stanovništvom koje je više govorilo njemački nego češki - bilo je prema toj teoriji izvorno naseljeno slavenskim pukom (tamošnji pračovjek se zvao Janeček, a ne Janetscheck), i to pukom simpatičnim i gostoljubivim, jer je poznavao pivo.
Opava je u srednjem vijeku bila važan grad, zato je u njoj bilo 279 kuća s pravom varenja. Postati poznavatelj opavskih piva bilo je stoga gotovo nadljudsko postignuće. Čak ni gradonačelnik sa svim svojim vijećnicima nije mogao osigurati redovito praćenje kvalitete piva u svim kućnim pivovarama. To je mudro gradsko vijeće navelo na gradnju gradske pivovare već krajem 15. stoljeća. Gradski oci izgradili su pivovaru pored gradske crkve, da mještani, željni okrepe duše i tijela, ne bi morali ići daleko od jedne okrepe do druge. čuveni proizvod te pivovare bilo je pšenično pivo.
Kada se pokazalo da srednjevjekovna pivovara ne zadovoljava moderne potrebe, bilo je nužno osnovati veću pivovaru za gradskim zidinama, pošto se stara pivovara mogla proširiti samo uz uvjet da se poruši dio crkve, a to se u ono vrijeme nisu usudili predložiti ni najveći opavski slobodoumnici. Tako je pivovara izgrađena kod gradskog naplavišta i počela kuhati pivo već 1825. godine. Kad nešto na takav način ode ispred svoga vremena, to pretpostavlja postojanje osviještene osobe, koja je u stanju pokrenuti one manje osviještene i konzervativne i uvjeriti ih u svoj projekt. U Opavi je tada postojala takva osoba. Bio je to gradonačelnik Johann Joseph Kaspar Schlössler.
U slučaju opavske pivovare pokazalo se da povećanje ponude povećava i potražnju. Pivovara, pompozno nazvana Bürgerliche Troppauer Bierbrau, tijekom deset godina postojanja svoju je proizvodnju uspio učetverostručiti. Bila je najveća pivovara u Austrijskoj Šleziji, višekratno je modernizirana i proširivana.
Opavska marketinška specijalnost bilo je opremanje pivovarskih restauracija. Danas pivovare pridobivaju gostionice tako da im poklanjaju stolnjake, čaše ili točionike, a onda se odjednom začude kad se u gostionici počne točiti neko drugo pivo, jer je konkurencija dala više. U Opavi su pivari taj problem riješili još krajem 19. stoljeća! Oni su jednostavno u vlastitoj režiji vodili ugostiteljske objekte, a imali su ih ne samo u Šleziji, nego i u Moravskoj Ostravi, u Češkim Budějovicama i u Beču. Svuda se mogao piti Troppauer Bier s jamstvom kvalitete. A za konkurenciju nisu marili.
Pivovara je bombardirana u travnju 1945. Uništena je sladara i varionica. Ratni pobjednik je pak pivovara opljačkao. Nekolicini pivarskih zanesenjaka ipak je pošlo za rukom podići pivovaru iz ruševina: nabavili su opremu iz nekoliko okolnih likvidiranih pivovara i već u listopadu 1945. godine u Opavi se opet počelo kuhati pivo. Pivovara je u zdravlju preživjela sve političke promjene, napokon i socijalističke reorganizacije.
Tajnovito, složeno i do sada nedovoljno istraženo razdoblje pivovara proživljava nakon privatizacije, posebno nakon 1998. godine, kada je većinski dioničar postala firma Breda već legendarnog poduzetnika Kamila Koleka. Godine 2001. Kamil Kolek prodaje svoj udio - neznano kome. Zatim su se proizvođači piva počeli nizati, a navodno su mnogi od njih ostali dužni porez. Uvijek kad je to porezna uprava ustanovila, pivovaru je već koristila druga tvrtka. imovinu nije bilo moguće oduzeti, jer je vlasnik zgrada bio netko drugi, a ne dužnik, koji je pivovaru imao u najmu.
Te promjene i porezne zavrzlame nas pivopije ne bi morale zanimati. Kontinuitet proizvodnje piva bio je zajamčen uz ostalo i tako što su predstavnici svih tih poduzeća koja su se smjenjivala u najmu pivovare bili uvijek isti ljudi. A pivovara je stalno kuhala dobro pivo. Tim više što je ukinula pasterizaciju i uvela kvalitetno filtriranje.
Prema izvješću iz 2005. godine pivovara Zlatovar kuhala je pet vrsta piva. Sva su se mogla kušati i u pivovarskoj restauraciji u samom krugu tvornice. A slijedeće 2006. godine objavljena je ova vijest: „Pivovara Zlatovar je zatvorena, pivo Zlatovar je i dalje distribuirano, ali se kuha na drugom mjestu."1 Znatiželjnom pivopiji ostaju samo pitanja bez odgovora: Na kojem tajnom mjestu se kuha opavski Zlatovar, kad je opavski Zlatovar zatvoren? I kojim se tajnim putovima opavski Zlatovar i dalje distribuira? I zašto je opavski Zlatovar zatvoren, kad je to dobra, funkcionalna, modernizirana pivovara, a njeno je pivo vrlo traženo? - Radije razmišljajmo o nečem drugom...
Južno od Opave cestom prema Fulneku je selo Leskovec. Od jeseni 2006. godine u tamošnjoj bivšoj vojarni radi mini pivovara Slezan. Kuha pivo Slezan jedanaesticu, dvanaesticu i trinaesticu, a povremeno i poneki specijalitet. Puni ih u bačve. Godišnja produkcija procjenjuje se na 480 hektoloitara. U pivovari je i gostionica.
1S obzirom na ranije navedene okolnosti, pivovara Zlatovar ne objavljuje puno informacija o sebi. Njihova Internet stranica je veoma sažeta a vijesti stare skoro deset godina. Ne objavljuju ni kapacitet pivovare. Posljednja informacija nije iz pivovare, nego iz Pivarskog kalendara 2007.
Preveo Mato Pejić
