Svijet bez kraja

Uto je u kuću ušao njezin otac, s vrčem piva. Činilo se da ne primjećuje atmosferu. S police iznad ognjišta uzeo je tri drvene šalice. "Onda..." reče veselo, "nazdravimo povratku naše velike djevojke."Gwenda je nakon cjelodnevnog pješačenja bila gladna i žedna. Uzela je pivo i popila više velikih gutljaja.

No dobro je poznavala oca i takvo raspoloženje."Što sada smjeraš?" upita ga."No, da", reče on. "Sljedeći tjedan održava se sajam u Shiringu, je li tako?""Pa?""Pa... mogli bismo lijepo ponoviti stvar." Nije mogla vjerovati da doista sluša te riječi. "Što ponoviti?""Ja te prodam, ti lijepo pođeš s kupcem, pa mu pobjegneš i vratiš se kući. Iništa ti ne fali.""Ništa mi ne fali?""A mi imamo kravu koja vrijedi dvanaest šilinga! Za toliki novac moramcrnčiti gotovo pola godine.""A nakon toga? Što nakon toga?""Pa ima i drugih sajmova... u Winchesteru, Gloucesteru, ne znam ni sam koliko." Natočio joj je još piva. "Ovo bi moglo biti još i bolje nego one godine kad si siru Geraldu ukrala kesu!"Više nije pila. U ustima je imala gorak okus, kao da je pojela nešto pokvareno. Pomislila je kako bi mu se mogla usprotiviti. Na jeziku su joj već bile teške riječi, bijesne optužbe, psovke - ali ih nije izgovorila. To kako se osjećala nadilazilo je gnjev. Čemu se svađati? Više nikada neće vjerovati ocu. A budući da mu je majka i dalje bila čvrsto odana, Gwenda više nije mogla vjerovati ni njoj."Što da radim?" upita naglas, iako nije tražila odgovor ni od koga od nazočnih: postavila ga je sebi. U toj je obitelji postala roba, roba za prodaju na gradskim sajmovima. Ako to nije spremna prihvatiti, što joj uopće preostaje?Može ih napustiti. Odjednom ju je šokirala pomisao da joj ta kuća više nije dom. Taj udarac poljuljao je same temelje njezina postojanja. Ondje živi otkako zna za sebe. Sada se ondje više ne osjeća sigurnom. Mora otići. Ne sljedeći tjedan, shvatila je. Čak ni sutra - mora otići odmah sada. Nije imala kamo otići, no to je nije brinulo. Ostati ovdje, jesti kruh koji njezin otac donosi na stol, značilo bi pokoriti se njegovu autoritetu. Time bi prihvatila njegov sud, prihvatila ulogu robe za prodaju. Sada je žalila što je popila onu prvu šalicu piva. Preostaje joj jedino da ga odmah odbaci i napusti njegovu kuću. Gwenda pogleda majku. "Griješiš", reče joj. "Doista je vrag. A i sve one drevne priče ne lažu: pogodi se s vragom, pa ćeš platiti više nego što si očekivao."

Majka je odvratila pogled. Gwenda ustane. U ruci je i dalje držala šalicu gotovo do vrha punu piva. Nagnula ju je i sve izlila na pod. Skip je odmah počeo lizati tekućinu. Njezin otac gnjevno reče: "Taj vrč piva platio sam čak četvrt penija!""Zbogom", reče Gwenda i iziđe iz kuće.

Ken Follett (1949.), velški pisac trilera i povijesnih romana, diljem svijeta do danas je prikupio devedeset milijuna oduševljenih čitatelja. Napisao je velik broj bestselera, od kojih mu je najprodavaniji svih vremena kolosalno djelo Stupovi zemlje. Napokon smo dočekali i svojevrstan nastavak tog romana, koji se bez problema može i zasebno čitati. Svijet bez kraja radnjom je smješten u isto mjesto kao i Stupovi zemlje, dva stoljeća nakon što su stanovnici tog srednjevjekovnog gradića završili gradnju veličanstvene gotičke katedrale i predstavlja potomke nekih od likova iz Stupova zemlje koje će zadesiti dva velika povijesna događaja: početak Stogodišnjeg rata i Crna smrt. Katedrala i priorat ponovno će zauzeti središnje mjesto u mreži ljubavi i mržnje, pohlepe i ponosa, ambicije i osvete, no ovoga puta ovi iznimni likovi naći će se i na raskrižju novih ideja - o medicini, trgovini, arhitekturi i pravdi. U svijetu u kojem se zagovaratelji starih načina strastveno sukobljavaju s onima progresivnih ideja, intrige i tenzije brzo će doseći točku usijanja u razarajućim kulisama najveće prirodne katastrofe koja je ikad pogodila ljudski rod.

Svijet bez kraja udahnut će novi život u epski povijesni roman i ponovno nam pokazati svu veličinu umjetnika na vrhuncu umijeća. (Izvor: Algoritam.hr)