Sve boje - plavo

Ima stvari koje u kombinaciji s određenom bojom nose sasvim konkretnu i općepoznatu poruku, ali ipak ih ne biste očekivali tamo gdje se znaju naći. Kao crna ovca, plava vrpca, zlatna kruna, crveno nebo, bijeli papir ili zeleni čili. Kada neku stvar obojite, stavite je u kontekst izvjesne farbe, ona zna postati veoma precizna definicija, ali može i zbuniti jer nije jasno što tu gdje ste ih našli imaju tražiti crveni i zlatni zmaj, zeleni i crveni pijetao, crna mačka, bijeli oblak, crna vrana ili zeleni kralj.

Crna guja, crvena nit, zlatni lav, plavetni kit, bijeli jarac i crveni baron posve su transparentni izričaji, bjelodano jasne sintagme, ali zašto su ovdje gdje su crveni bik, crni pas, zlatni fazan, sivi kit i crni štakor? I što uostalom oni rade u društvu crvene dame i crne udovice? Što bi moglo biti to što nosi tako zlokobno ime poput crne obale ili crnog woodooa, crne zvijezde i crnog oblaka, zeca ili sokola, crne knjige ili crnog dijamanta, mračne šume ili tamnog srca? Može li jedna te ista stvar jednom biti crvena lisica, drugi put bijeli rep, onda crvena cigla pa smeđi pas? Tko bi mogao pomisliti da se iza imena crna čokolada krije to što jest? Što bi mogli biti crni Douglas, plavi Labat, crna magija ili crvena kuka? A što zlatna groznica ili Crveni konj? Mrki Durango, smeđi Derby, zlatno obećanje, veliki crveni i crven-bijeli-plavi?

Vjerojatno nije veliki broj onih koji su se dosjetili da se radi o pivu, čak ni među onima koji dobro vladaju kategorijalnim aparatom dragocjene tekućine, pa im je poznato da je zlatno-žuta boja karakteristična tek za osnovni tip piva, a da je dio spektra koji zahvaćaju različite vrste piva kudikamo veći, jer uz svijetlo i tamno postoje i bijelo i crno, crveno i smeđe pivo, a svako od njih pokriva veliki broj nijansi. Veliki broj od ukupno deset milijuna njih koliko ih po znanstvenim spoznajama može razlikovati čovjek u najboljim uvjetima vidljivosti, pri dobrom svijetlu i s dva zdrava oka u glavi, dok je elektronski uređaj, spektrofotometar, u stanju registrirati samo 40 posto toga broja. U sedam boja duge, koje su besposleni popovi uvjerljivo povezali sa sedam muzičkih nota, sedam nebesa, sedam planeta i sedam dana u tjednu, oko razabire više od 700 nijansi. Tiskari sve te varijante postižu miješanjem samo četiriju boja, ne računajući crnu i bijelu, pa vi onda izračunajte za koliko zakinuti oni čijoj je mani kumovao engleski kemičar Dalton, koji dakle ne razlikuju crvenu i zelenu boju. Njih je, uzgred budi rečeno, najmanje među brazilskim Indijancima, a najviše u nedalekoj Češkoj. Vrlo malo među ženama - 0,1 posto i 75 puta više među muškarcima.

Simbolika boja iznimno je bogata, takorekuć šarolika, a pojedine boje nose mnogobrojna značenja, često i oprečna. Neke boje simboliziraju elemente, pa tako crvena i narančasta predstavljaju vatru, žuta i bijela zrak, zelena vodu, a crna i smeđa zemlju. Ili prostor: plava vertikalu, crvena horizontalu. Crna je boja znak svega vremenskoga, a bijela onog drugog. Zajedno simboliziraju dualizam bića - bijelo predstavlja dnevne i pozitivne, a crno noćne i zle snage. S druge pak strane, crno je i boja klijanja, podrijetla, početka i prožimanja, pa se tako tumači smisao crnih Bogorodica i dvaju lica Artemide iz Efesa.

Pueblo Indijanci žutom bojom kukuruza označuju sjever, plavom zapad, crvenom jug, a bijelom istok. U drugim kulturama iste boje predstavljaju druge strane svijeta, a dok u nekih evropskih ratarskih naroda crna i crvena na snopu žita predstavljaju magični simbolizam ženskog organa, pa prema tome plodnost i život, te su boje kod mnogih drugih rezervirane za turobni svijet mrtvih, izopačenu zloću, pogubnu žestinu, prokletstvo i štetu. U Africi boja mrtvih je bijela, a crvena je boja života, dok crno znači kušnju, patnju i misterij. U Islamu crna je zlokobna, bijela je povoljan predznak, a zelena simbol rasta, života i sreće. žuta, boja sunca i zlata, ima magičnu moć, a neke, kao crna i zelena, i političko značenje. Plavo je boja neba, duha i misli, crveno krvi, patnje i osjećaja, žuto intuicije, zeleno prirode. Postoje tople i hladne, a ima ih i moć i strah i glas i novac. Ima ih, misli se boja, toliko da im se ni broja ne zna, a opet nedovoljno, pa se stalno smišljaju nove i nove, šućmuraste, ćimćiraste i šargo-pirgaste.

Zapravo, sve je to potpuno suvišno jer tolike boje uopće nisu potrebne. Dapače, dovoljna je, izgleda, samo jedna. Naime, kad se dobro razmisli čini se da je ustvari sve na svijetu plavo, od mora i općenito vode koja zauzima dvije trećine Zemljine površine, do neba koje je sve ostalo, a između toga nebrojeno je ultramarina i tegeta, nebeskoplavog i pariškog, tirkiznog, olovnog i sinjeg. čak i ono čega nema plave je boje, jer se modro definira i kao nagomilana praznina. Plavo je boja ptice, sreće, nedohvatnog i istine, što je uostalom jedno te isto. Mongolski vođa Džingis kan potomak je Plavog vuka, plavi lavovi i tigrovi česta su sastavnica epske fantastične zoologije, a plava je uz bijelu i marijanska boja. U Poljskoj zadržao se stari običaj da se kuća djevojke za udaju boja u plavo. Slikari znaju imati plave faze, bez plavog zida nezamisliva je moderna televizija, modra je i bajka i rijeka, plavi su safir i boca, a plavo je i sunce, ako Melita ne laže. Plava je i boja vina, krvi, ribe i šljive, plavi je grad odredište besmrtnosti u judejskoj predaji, plava je boja Dinama i pijanstva. Sve je “blue”, i mjesec i nebo, i baršun i hotel i Hawaii, plavo je i pismo i vrt i zvijezde i kosa, košulja, anđeo, noć, ruža, cvijet, dan, dim i jorgovan, snijeg, telefon, golub i pingvin. Pa čak i trava i biser. Ili si je pjesnik uzeo previše slobode.