Kako se oko užarenih parkiranih automobila približavao restoranu, Pamelin je zvonki glas slabio. Jolanin otac i Ignac izašli su noseći u naručju gomile limenki piva. Max je zastao i provjerio Ignaca pogledom, ona se okrenuo i polako se vraćao. Ignac ga je sustigao u trenutku kada je ulazioo u autobus.
Ti si došao po nas, galamio je Ignac. To je ganutljivo. Ti si naš dobri prijatelj.
Max je šutke kimnuo i otišao sjesti.
Ignac je iskipao orošene limenke na prazno sjedalo iza vozača i potpuno neočekivano istrgnuo Pameli mikrofon.
Ispričavamo se, dragi suputnici, zbog kašnjenja, zagrmio je. Morali smo nabaviti tekućinu, a na šanku je bio dugačak talijanski red.
Suputnici su uplašeno prekrivali uši.
Nije čudno! Prema posljednjim medicinskim ispitivanjima čovjek treba, naravno uključujući i talijanske građane, svaki dan popiti najmanje dvije litre tekućine. Najmanje!, naglašavao je Ignac.
Namignuo je Oskaru, no on je odvratio pogled prema prozoru.
Osjećaj žeđi, nastavljao je Ignac izmičući mikrofon Pamelinoj ruci, ne mora biti odlučujući. Na vrućini se može dnevni unos tekućine povećati na tri litre. Međutim, veći volumen tekućine prekomjerni je teret za ljudske bubrege!
(Odlomak)
Michal Viewegh rođen je u Pragu 1962. godine, a mladost je proveo na Sazavi. Studirao je na ekonomskom fakultetu u Pragu, ali je prekinuo studij i radio razne poslove, pa bio i noćni čuvar. Kasnije je diplomirao češki jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Pragu, odslužio vojsku, pa nekoliko godina radio kao učitelj u osnovnoj školi i kao urednik u izdavačkoj kući Český spisovatel. Profesionalno se posvećuje pisanju 1995. i otada živi u Pragu. Njegove knjige izlaze u mnogim izdanjima i u ukupnoj nakladi od preko tri četvrt milijuna primjeraka, prevedene su na dvadeset svjetskih jezika, a prema njima snimljena su tri filma i postavljene dvije kazališne predstave.
Dobitnik je Nagrade Jiříja Ortena. Već godinama je veoma popularan, ali on tu popularnost ne zloupotrebljava. Njegova su djela veoma pitka i pisana jako zanimljivo, te čitatelja tjera da čita dalje sve do kraja knjige. Mnogi opisi junaka u njegovim knjigama zapravo su autobiografski. Veoma je kritičan prema žutom tisku, a posebno ga voli mlada generacija, koja obožava i njegove filmove. Vrlo je popularan i u Hrvatskoj gdje su izdani prijevodi njegovih knjiga Odgoj djevojaka u Češkoj, Sjajne zeznute godine, Roman za muškarce, Roman za žene, Biosupruga, Izvan igre, Anđeli naši svagdašnji, Priče o braku i seksu, Zapisivači očinske ljubavi i Sudionici turističkog putovanja.