Strakonjice

U zamku Bavora iz Strakonjica, koji je kasnije postao središtem malteških vitezova, pivo se kuhalo od pamtivijeka, sigurno još prije nego što je pred zamkom osnovan grad. Vladari zamka građanima su izdavali razne privilegije, kojima su jednom jačali, a drugi put slabili njihovo pravo na kuhanje i prodaju piva.

U gradu je bilo sto pedeset i osam kuća s pravom varenja. Godine 1649. osnovali su građani zajedničku gradsku pivovaru. Tim su mnoge druge gradove preduhitrili i za stotine godina.

Ubrzo nakon toga naprednog čina stiže iz zamka hladan tuš. Veliki prior Vilem Leopold iz Regensteina zabranio je proizvodnju i prodaju piva u pripadajućem gradu Strakonjicama - uveo je građanima Strakonjica prohibiciju. (Od gospodara Regensteina nije se ništa drugo moglo ni očekivati; njegovo ime naime podsjeća na kišnicu (Regen je na njemačkom kiša, op. prev.), valjda ju je i sam pio.) Građani se međutim nisu predali, njihova žalba došla je čak do cara Leopolda I., koji je ukinuo dekret velikog priora i građanima Strakonjica ponovo dozvolio kuhanje i prodaju piva. Budući da je duga vladavina Leopolda I. (1657.-1705.) bila ispunjena ratovima protiv Turaka i protiv Francuza i da u tvari car nije ni za što drugo imao ni vremena, ni novaca, svakako je vrijedno pozornosti, da se osobno posvetio problemu s pivom u Strakonjicama. Očito je tamošnju prohibiciju smatrao veoma opasnom - kad bi se naime proširila i na druga vlastelinstva, to je moglo ograničiti priljev poreza u državnu blagajnu, a to se ni po koju cijenu nije smjelo dopustiti.

Nakon što je Leopold I. pomogao građanima Strakonjica obraniti njihova prava, nikada više nije u tom gradu pivo bilo ugroženo, a pivovara je cvala. U drugoj polovici 19. stoljeća stara gradska pivovara više nije mogla zadovoljiti potražnju, pa su od 1873. do 1874. godine građani izgradili modernu pivovaru, a od stare napravili sladaru. U oba svjetska rata padala je proizvodnja piva i količinski i kvalitativno, jer nije bilo sirovina. Na kraju je došla nacionalizacija i razne reorganizacije. Pivovara ih je sve preživjela. Danas je u vlasništvu grada Strakonjica, a u najmu društva Građanska pivovara Strakonjice d.d. Proizvodi više od sedamdeset tisuća hektolitara i kuha šest vrsta piva, koja se većinom zovu Nektar, ali naći ćemo tu i strakonjičkoga gajdaša (Strakonicky dudak), građansku desetku i specijal Žen-šen Nektar.

Nakon degustacije sjednimo na vlak u pravcu Protivina i uz kloparanje kotača utonimo u sanjarenje o davnim južnočeškim događajima. Iza ribnjaka Markovec zapazit ćemo na brežuljku zastrašujući kameni lik Jana Žižke na sudomjerskom bojištu.

Preveo Mato Pejić