Ruske prohibicije

Prenio sam u prošloj Pivomaniji vijest da se Rusi kao domaćini Svjetskog prvenstva nisu baš najbolje pripremili, i da su navijači ostali bez piva. Bio je to povod da istražim današnju rusku pivsku scenu, ali njihova pivska povijest je vrlo zanimljiva pa Rusija, sasvim opravdano i u skladu s aktualnim trenutkom, zaslužila nastavak u serijalu Pivskim globusom. Nogomet je, vidjeli smo to ovih dana, pokretač svega, a mi smo najveći uspjeh doživjeli upravo u Rusiji.
Prvi službeni spomen piva nalazimo u carskom proglasu iz vremena vladanja Ivana III. (1462.-1505.), kada je pravo kuhanja piva prisvojila država, a drugima je to bilo zabranjeno. Car Boris Godunov (1598.-1605.) uveo je porez na hmelj i slad i prvu prohibiciju, a zbog gladi zabranio korištenje žitarica za proizvodnju alkohola. Car Aleksej Mihailovič (1645.-1676.) omogućio je da se pivo kuha i konzumira nekoliko puta godišnje, o blagdanima. Petar I. bio je veliki ljubitelj piva, prvenstveno nizozemskog i engleskog pa je pozvao glasovite strane pivare da Rusiju donesu nova iskustva i tehnologije. Izgradio je prvu pivovaru s dubokim podrumom iz koje je pivom snabdijevani dvorac, mornarica i bolnice, gdje se koristilo kao obrambeno sredstvo protiv skorbuta. Pivo je brzo postalo neizostavni dio svih proslava i skupova, a po čitavom Petrogradu nikle su nove gostionice, pivnice i taverne. Prva industrijska pivovara kapaciteta 1700 ha sagrađena je 1795. Godine i proizvodila pivo engleskog tipa. Na prijelomu 18. i 19. stoljeća u skladu s razvojem industrije nicale su male privatne pivovare, naročito u Moskvi gdje ih je bilo dvjesto. Na kraju 19. stoljeća broj pivovara narastao je na 1500. Otprilike trećina je imala parne strojeve, a neke su počele koristiti i električnu struju. Ono se pilo uglavnom u gradovima i tvornicama, dok su seljaci u provinciji prednost davali votki. Ipak, kao posljedica povećanja trošarine, količina proizvedenog piva je pala, a drastični pad zbio se nakon 1914. Godine kada je izglasan „suhi zakon". Više o povijesti piva u Rusiji možete čitati na portalu Pivnica.net odakle sam i crpio ove podatke.
U Sovjetskom Savezu se ukupno proizvodilo 350 vrsta piva, a bilo je dostupno flaširano i točeno. U bocama se obično pilo kod kuće za vikend, a točeno se kupovalo na kioscima kojih je bilo posvuda ili na štandovima uličnih prodavača. Kupovalo uglavnom ujutro jer su se prodajni punktovi popodne zatvarali. Uz pivo se obično služio suhi šaran. Prema pisanju portala „Russia beyond“ ljudi su s posudama raznih dimenzija i oblika dugo stajati u redu kako bi dobili svježe pivo. Dok su čekali obično su grickali suhu ribu. Onaj tko je želio nešto jače u pivo je dodavao votku, mješavina su nazivali Jorš – grubi koktel.
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća počeli su se otvarati i barovi gdje je služeno isključivo točeno pivo. Pivo se smatralo manjim zlom od votke pa je sredinom osamdesetih u vrijeme anti-alkoholne kampanje nije bilo zabrane točenja. Limenka piva počele su se proizvoditi tek sredinom sedamdesetih, ususret ljetnoj olimpijadi u Moskvi, ali je proizvodnja brzo obustavljena jer je metal bio preskup.
U Rusiji se u to vrijeme moglo nabaviti još samo pivo iz Poljske i Čehoslovačke, ali u ograničenim količinama. Uvozno pivo iz ostalih zemalja postalo je dostupnije tek kada je pala željezna zavjesa, a tada je počela i licenca proizvodnja mnogi svjetski brendova.
Prenosimo iz dvotjednika Agroglas broj 447 od 18. srpnja 2018.
Ilustracija: Vladimir Ljubarov