Četrdeset tisuća i okusa i razloga! Tako je glasio naslov prvog članka objavljenog u kolumni „Pivomanija“ 28. veljače 2013. godine. Navršava se, dakle, točno deset godina od kada se na ovim stranicama redovno pojavljuju zapisi pivu i svemu onome što prati ove čudesno piće koje svakodnevno uveseljava milijune pilaca širom globusa.Tekst je imao i logičan nadnaslov: Zašto pisati o pivu. Prelomljen je četverostupačno i opremljen velikom fotografijom na kojoj dominira šest Paulaner litrenih vrčeva punih zaltnožute tekućine raskošne pjene.
Četrdeset tisuća okusa i razloga, zvocao sam mjesecima prije toga uredniku Damiru Svobodi za dugih sjedeljki u Superu ili virovitičkom Boomu i svaki put kad bi se sreli, čuli ili dopisivali, frustriran užasnim omalovažavanjem piva kao pića nižih društvenih slojeva. On je vjerojatno isto tako zvocao dalje, glavnoj urednici Roberti Sorić, a sve ostalo je, kaže u takvim prigodama – povijest. Na žalost, ni Damira, ni Roberte više nema među nama i baš mi je žao što ne možemo zajedno nazdraviti ovom malom jubileju, ali tko mi može zabraniti da danas za njihovu dušu ispijem kriglu ili dvije.
Ideju sam branio istraživanjima prehrambenih stručnjaka koji su negdje objavili da na svijetu postoji četrdeset tisuća različitih okusa piva, podatkom da je ono, iza čaja, drugo najpopularnije piće na globusu, da se u Hrvatskoj popije dvostruko više piva nego vina po glavi stanovnika i da je pivo puno složenije od vina i da je neopravdano zapostavljeno i gurnuto u drugi plan. Rubriku smo smjestili sučelice kolumni In vino veritas Tomislava Radića čime smo naglasili da pivo stavljamo u isu ravan s vinom.
Odgovarajući na pitanje zašto pisati o pivu u tom prvom članku pozvao se na magistra znanosti Mladena Klemenčića, leksikografskog savjetnika u Leksikografskom zavodu Hrvatske i odličnog poznavatelja piva i citirao nekoliko rečenica iz uvoda njegove knjige Idemo na pivo: Bar elementarno poznavanje vinskih sorti dio je opće kulture i podrazumijeva se u svakodnevnoj komunikaciji. Pivo, međutim, nema takav status, prema njemu se često odnosimo površno i na spomen piva ne uključujemo sva osjetila kao kad se govori o vinu. Uživanje u pivu kod nas se mjeri ponajprije količinom ispijena piva, a rjeđe kakvoćom ili zadovoljstvom kušanja rijetkih i posebnih pivskih vrsta“.
Nakon šest brojeva promijenili smo grafički izgled stranice. Od tada do danas kolumna nije mijenjala formu. Dogovorili smo da kolumne budu edukativne pa sam se na početku bavio sastojcima za proizvodnju piva, tehnologijom dobivanja, ambalaži, posluživanjem, kulturom ispijanjem, slaganjem s hranom, a onda su uslijedili serijali: Povijest piva, Pivskim globusom, Pivska abeceda, Povijest hrvatskih pivovara, Pivska scena, Craft revolucija, Pivski festivali i Gastronomska pivska avantura.
U tih deset godina odnos prema pivu znatno se promijenio zahvaljujući prije svega osnivanjem craft pivovara i snažnom prodoru iznimno kvalitetnog piva na tržištu pića. Ako je Pivomanija toj novoj percepciji doprinijela bar jednu jedinu kap nitko sretniji od nas: kolumna je ispunila svrhu postojanja, a ja ću sa zadovoljstvom pisati i dalje jer za to postoji četrdeset tisuća novih razloga.
