Rakovník
Uz prisjećanje na Michelob i razmišljanje o zdravstvenoj važnosti piva stigli smo i do Blatnog kod Jesenice. Tu možemo prekinuti putovanje i sjesti na vlak koji vodi do nedaleke Chyše, gdje se od 2006. godine ponovno kuha pivo marke Prokop – svijetlo, polutamno i tamno. Za to je zaslužan inženjer Vladimír Lažanský, koji je kupio i spasio prvo dvorac, obnovio dvorski park i nakon toga dokupio i dvorsku pivovaru – gotovo ruinu nakon mnogih godina devastacije – te je vratio u funkciju.
Ako odlučimo da nećemo posjetiti Chyše, presjednemo u Blatnoj na motorni vlak za Rakovník. Pruga vijuga dolinom rakovničkog potoka – šume, polja, nasadi hmelja – i za nepuni sat stižemo u Rakovník.
Rakovník je krasan povijesni grad s lijepom crkvom, prostranim trgom i dvojim gotičkim gradskim vratima – Žatečkim i Praškim. U blizini Žatečkih vrata naći ćete drevnu kuću sa sgrafitom Samsona, kako se bori s lavom. Upravo je taj lav vrlo zabavan – autor očito nikad nije vidio lava, ni na slici.
Gradska je pivovara navodno utemeljena 1454. godine, ali u srednjovjekovnom pokrajinskom gradu pivo se, sigurno, kuhalo od pamtivijeka, možda i u više od jedne pivovare. Pivovara u Rakovníku bila je zatvorena 1996. godine – od te godine nalazila se na popisu spomenika tehničke kulture. Proizvodnja je obnovljena u drugoj polovici 2004. godine. Kad se u nekoj manjoj pivovari ponovno počne kuhati pivo, nakon višegodišnje stanke, to zahtijeva mnogo entuzijazma i upornosti. Pred takvim ljudima skidam kapu – oni pridonose raznolikosti ne samo čeških piva nego i češkog krajolika i kulture. To su istinski domoljubi!
U Rakovníku se nekad kuhalo dobro pivo Bakalář, i kuha se opet – svijetlo šankersko (desetka) i svijetli, tamni i polutamni lager.20 Njegovo ime Bakalář trebalo bi valjda podsjećati na „Vragolastog bakalaureata“ iz priče Zikmunda Wintera. Taj Zikmund Winter bio je u svoje vrijeme najpoznatija osoba u Rakovníku. Rodio se 1846. godine u Pragu u Starom Gradu i to u obitelji zvonara. Završio je filozofski fakultet pa je radio kao gimnazijski profesor povijesti u Pardubicama, Rakovníku i Pragu. Umro je 1912. godine s nepunih šezdeset šest u Bad Reichenhallu u Bavarskoj – očito je tamo bio na liječenju.
U Rakovníku je predavao samo deset godina, ali to je razdoblje bilo iznimno plodno. Rakovnički je arhiv bio izvanredno bogat i Winter, koji se uglavnom zanimao za povijest grada od 15. do 17. stoljeća, tu je dolazio na svoje. Najprije je pisao stručne povijesne radove o školstvu, zanatima, trgovini, kulturi, nošnjama... Onda je počeo pisati priče – opet većinom iz 16. i 17. stoljeća – i u njih unosio svoja znanja o povijesnom gradskom životu. Radnja mnogih priča odigrava se u rakovničkom okruženju.
Upravo je 16. stoljeće bilo vrijeme kada je pivo bilo ne samo narodno piće nego čak i determinirajući čimbenik češke politike. Zikmund Winter bio je toga duboko svjestan. No, tome ćemo se vratiti u priči o nedalekim Krušovicama.
U blizini rakovničke crkve rastajemo se od starodavne gimnazije, koja nosi Winterovo ime. Vraćamo se na kolodvor i nastavljamo vlakom u Řevničov.
20Produkcija piva u Rakovníku iznosi šest i pol tisuća hektolitara.
S češkog preveo Mato Pejić
Prije otprilike jednog desetljeća završili smo serijal Velika češka pivska knjiga, autora Zdeněka Suse, u prijevodu našeg urednika Mate Pejića. Precizno – od travnja 2009. do siječnja 2011. iz tjedna smo u tjedan objavljivali iznimno zanimljive priče iz ove osebujne knjige, a između uvodnog članka i završnog razgovora s autorom, stalo ih je ukupno 88. No, to nisu bile svi tekstovi iz knjige – tamo ih je čak 120, a neke smo iz raznoraznih razloga izostavili. Sada, desetljeće kasnije, Češka je televizija objavila serijal u kojeg doktor Susa (Zdeněk Susa je poznati češki pneumolog, vlasnik malog izdavačkog poduzeća, evangelički pastor i iznimno aktivan član društva prijatelja piva Old Beer Club), a nakon toga probrane je tekstove ukoričila u knjizi Pivní putování (Pivska putovanja), u kojoj su i mnogi članci iz one prve knjige, Velike češke pivske knjige, neki prerađeni i skraćeni, a drugi u integralnom obliku. Nama je to pak prilika da objavimo i prijevode onih tekstova, koji nisu ušli u izbor prije deset godina. A vjerujte da su vrijedni objavljivanja.
_2.jpg&size=140)
