Pivo u onkologiji
Već smo više puta slušali da alkohol u maloj količini ima dokazano pozitivan zdravstveni efekt. Pitamo se da li je tako i u području onkologije. Uzeo sam u ruke sve postojeće češke priručnike iz onkologije, kemoterapije i podupiruće metode liječenja u onkologiji i našao tek nekoliko zapisa na temu „alkohol“:
Alkohol je značajan etiologijski faktor onkoloških oboljenja. Konzumacija alkohola dokazivo povećava rizik tumora usta, jednjaka, grkljana, grla, jetara, debelog crijeva i dojke. Na primjer, konzumacija jedne tipične doze piva, vina, ili žestice dnevno povećava relativni rizik nastanka karcinoma dojke za 1,4 puta, dok tri doze donose dvostruki rizik.
U terapeutskom smislu se alkohol u koncentraciji 50-96 % može koristiti za neurolizu kod nekih slučajeva upornih tumorskih oboljenja. Mali broj metastatskih žarišta u jetrima može se liječiti alkoholizacijom, odnosno aplikacijom 98 % alkohola direktno na metastaze.
Kod oštećenja probavnog sistema kao posljedice liječenja zračenjem alkohol se mora eliminirati.
Valjda jedina napomena, koju možemo smatrati pozitivnom, je podatak da pacijenti navikli na veći unos alkohola kod protutumorske kemoterapije povraćaju manje od onih koji piju umjereno ili apstiniraju.
U čitavoj publikaciji o palijativnoj medicini u onkologiji nema niti jedne natuknice o mogućoj terapeutskoj upotrebi alkohola. Ista je situacija u stranoj onkološkoj literaturi ili u onkološkim zbornicima. Zar je moguće da alkohol u onkologiji stvarno ima samo i samo negativne karakteristike i da nema baš nikakvih pozitivnih učinaka?
Moja osobna iskustva su pozitivna. Koristim ih u svojoj onkološkoj praksi i moram reći, s dovoljno dobrim rezultatima. Sažeto to izgleda ovako:
Prije šest godina dijagnosticiran mi je nehodgkinov limfom u predjelu šupljina lica, nosa i ždrijela. Operiran sam, a preda mnom je bilo zahtjevno liječenje kemoterapijom i zračenjem. Bit liječenja sam znao iz literature, a probleme i neželjene posljedice iz svoje onkološke ambulante. Svakodnevno sam se susretao s komplikacijama liječenja tumora i svakodnevno rješavao probleme svojih pacijenata. Znao sam što mi je činiti u slučaju infekcijskih komplikacija, nutritivnih problema, koje su mi mogućnosti liječenja vrućice, što moram raditi u slučaju slabosti i povraćanja, kako postupiti kod metaboličkih komplikacija. Znao sam koje se neželjene posljedice mogu pojaviti nakon zračenja, a imao sam i nemala iskustva sa psihološkim problemima kod onkoloških oboljenja. Znao sam što me čeka, ali nisam znao kako ću to podnositi.
Neželjene posljedice liječenja pojavile su se ubrzo nakon početka kemoterapije. Polako sam gubio tek a jelo je imalo okus blata. Kako sam čitav život ljubitelj piva, i dalje sam pio pivo, te do današnjeg dana imam u ordinaciji svoju fotografiju s čašom piva, cigarom i ćelavom glavom nakon kemoterapije.
Gubitak teka, gubitak težine i određeni psihički problemi povećavali su se svakim novim ciklusom kemoterapije i bitno se pogoršali nakon početka radioterapije. Pri kraju liječenja zračenjem imao sam velikih teškoća da bilo što pojedem, pa i popijem.
Nedostatna ishrana i značajna dehidratacija bili su moji najveći problemi, a pivo je bilo u biti skoro jedino što sam mogao konzumirati u vrlo maloj količini. Pivo je za mene značilo unos tekućine, energije, a djelovalo je i kao blagi sedativ. Namjerno ne spominjem količinu piva koju sam popio, ali i par gutljaja bilo je u najgorim trenucima djelotvorno. Može se reći da me pivo, koje me prati čitav život, nije napustilo ni u bolesti.
O svojim osobnim iskustvima govorio sam pacijentima u ordinaciji i preporučivao im umjerenu konzumaciju piva za onkološkog liječenja kemoterapijom i zračenjem. Bili su jako iznenađeni a vidjevši moju dokumentarnu fotografiju, reagirali su većinom pozitivno. Moje objašnjenje, da pivo sadrži upravo to, što tijekom liječenja trebaju, dakle tekućinu, čiji je unos tijekom liječenja potrebno povećati, energiju u vidu škroba i šećera iz upotrijebljenih žitarica, koje će im manjkati, gorkost iz hmelja, koja je dobar digestiv, niz vitamina skupine B iz kvasca a baš ona mala količina alkohola će ih umiriti, jer djeluje kao sedativ ili antidepresiv, na kraju su prihvaćali i većinom mi poslije dali za pravo.
Neke tvrdoglave protivnice piva osmjelile su se i pitale da li to vrijedi isključivo za pivo, ili bi mogli uzeti malo vina.
Objašnjavao sam, da službena medicina za sada i u svim okolnostima temeljito suzbija alkohol u bilo kojem obliku i pacijentu zabranjuje praktično sve što je bila njihova životna navika. Stručna literatura doduše već duže vrijeme priča o kvaliteti života, ali stalnim i gotovo sveopćim zabranama tu kvalitetu tijekom onkološkog liječenja u znatnoj mjeri kljaštri. Ne želim tvrditi, da bi alkohol u vidu piva ili vina trebao postati vidom pomoćne terapije u onkologiji, ali smatram da u određenoj količini i u pravo vrijeme može odigrati pozitivnu ulogu.
Ako su alkoholu pridavali pozitivne osobine u čitavoj njegovoj povijesti, nema razloga da se smatra da on te osobine danas više nema. Vrijednost sastojaka korištenih u proizvodnji piva sama po sebi je izvrsna. Uz savršenu tehnologiju od njih nije moguće napraviti bezvrijedan napitak. Isto vrijedi i za vino.
Ne promičem, niti osuđujem, ni pijenje, ni apstinenciju. Kao i kod svega drugoga i kod alkohola treba uzeti samo onaj bolji dio, iskoristiti njegove pozitivne osobine, koje nisu zanemarive u kardiologiji, u gastroenterologiji i drugim liječničkim granama. Vrijedi to i u onkologiji.
90 Predavanje „Alkohol u onkologiji“ održao je MUDr. Václav Pecha na „Prvom češkom seminaru o utjecaju alkohola na čovjekovo zdravlje“ u Humpolcu 2004. godine. Ovo poglavlje lagano je uređeni zapis toga predavanja.
S češkog preveo Mato Pejić
Prije otprilike jednog desetljeća završili smo serijal Velika češka pivska knjiga, autora Zdeněka Suse, u prijevodu našeg urednika Mate Pejića. Precizno – od travnja 2009. do siječnja 2011. iz tjedna smo u tjedan objavljivali iznimno zanimljive priče iz ove osebujne knjige, a između uvodnog članka i završnog razgovora s autorom, stalo ih je ukupno 88. No, to nisu bile svi tekstovi iz knjige – tamo ih je čak 120, a neke smo iz raznoraznih razloga izostavili. Sada, desetljeće kasnije, Češka je televizija objavila serijal u kojeg doktor Susa (Zdeněk Susa je poznati češki pneumolog, vlasnik malog izdavačkog poduzeća, evangelički pastor i iznimno aktivan član društva prijatelja piva Old Beer Club), a nakon toga probrane je tekstove ukoričila u knjizi Pivní putování (Pivska putovanja), u kojoj su i mnogi članci iz one prve knjige, Velike češke pivske knjige, neki prerađeni i skraćeni, a drugi u integralnom obliku. Nama je to pak prilika da objavimo i prijevode onih tekstova, koji nisu ušli u izbor prije deset godina. A vjerujte da su vrijedni objavljivanja.
