Pivo u Bibliji
Kad sam jednom svom prijatelju pričao o pripremi ove knjige, rekao mi je: „Znaš, ja u biti nisam protiv alkohola, nisam apstinent, ali sam protiv toga da alkohol bude dio naše kulture." Razmišljao sam o tome i došao do zaključka da taj moj prijatelj nema šansu - alkohol jeste dio naše kulture od početka; protiv toga se ne može boriti, nego se s time treba pomiriti.
Kako se s tim može pomiriti naši su preci dobro znali - čitajmo malo Bibliju, tamo sve piše.
Budemo li u Bibliji tražili riječ pivo, razočarat ćemo se, ta se riječ tamo uopće ne pojavljuje (barem prema apokrifnom Rukopisu klaštersko-hradiškom, koji ćemo još zajedno proučiti). Ali, iz toga ne smijemo zaključivati da Biblija propovijeda apstinenciju. Alkohola u Bibliji ima sasvim dovoljno, samo što se ne govori o pivu, nego o vinu ili o opojnom piću.
U Palestini je vino, jednako kao i kruh, odvajkada bilo simbol spokojnog života i Božji dar:
"...i vino što razvedruje srce čovječje;
da uljem lice osvježi,
i da kruh okrijepi srce čovjeku."1
Kad su proroci upozoravali da ljudska opačina može voditi pokvarenosti cijele zemlje, ovako su gledali na čovječju tragediju:
"Ne pije se više vino uz pjesmu,
ogrknu piće silovito."
"Jauk po ulicama zbog vina,
nesta svakog veselja,
radost je iz zemlje prognana."2
U židovskoj su kulturi opojna pića bila zapovijedana samo svećenicima pri odrednoj službi i kraljevima i sucima dok sjede na sudskom stolcu. Biblija dopušta povremeno uživanje alkoholnih pića, jer razveseljava i sastavni je dio obreda bogoslužja.
Pijanstvo je nasuprot tomu osuđivano kao grijeh.
"Ne druži s vinopijama
ni sa žderačima mesa,
jer pijanica i izjelica osiromaše,
i pospanac se oblači u krpe." 3
"Jao onima što već jutrom na uranku
žestokim se pićem zalijevaju
i kasno noću sjede vinom raspaljeni."4
Kršćani su preuzeli židovski odnos prema vinu, i kod njih je umjereno uživanje alkoholnih pića u redu, a vino služi u misnom obredu. Neumjerenost je predmet kritike:
"I ne opijajte se vinom, jer u tome leži propast..."5
"Hodimo pristojno kao po danu;
ne u razuzdanim gozbama i pijankama,....."6
Biblija dakle pokazuje da naša kultura već tisućama godina razlikuje umjereno uživanje alkohola od neumjerenosti u piću i različito ih moralno vrednuje. To je dakle provjereni način, kako potvrditi da je alkohol sastavnica naše civilizacije.
Začudo, naći ćemo u Bibliji i dokaze o ljekovitom učinku alkohola u malim dozama. Kad Krist govori o milosrdnom Samaritancu, koji je pomogao ranjenom čovjeku, on kaže:
"Pristupi mu, opra mu rane uljem i vinom i zavi ih...."7
Apostol Pavao čak u pismu Timoteju piše:
"Ubuduće ne pij samo vode, već uzimaj pomalo vina,
zbog želuca i svojih čestih slabosti!"8
Dakle, ljekoviti učinak alkohol i kod vanjske i unutrašnje upotrebe poznat je najmanje dvije tisuće godina.
Ali zašto u Bibliji, gdje možete naći doslovce sve, nema riječi „pivo"? Zašto se govori samo o vinu i opojnom piću (pod kojim tumači podrazumijevaju destilate)? Imamo naime dovoljno dokaza da se pivo kuhalo davno prije biblijskog vremena. Ne mogu to objasniti drugačije, nego kao djelo moćnog vinarskog lobija! Na kraju krajeva, svjedoci smo toga od pradavnih vremena do današnjeg dana. Tko je pred ulazak u Europsku uniju navrat nanos sadio nove nasade vinove loze u južnoj Moravskoj? - Vinari. Tko određuje kvote za proizvodnju vina i carinskim preprekama priječi izvaneuropsku konkurenciju? -Opet vinari... Bi li si tko od proizvođača piva takvo što mogao priuštiti? - Ne bi! ... Podrazumijeva se da je pivo dio naše kulture pića, koju nije moguće ni na koji način regulirati ili ograničavati. Pivari se staraju samo o jednom - da piva bude dovoljno za sve! Pri tom - kao pravi čovjekoljupci - zanemaruju svoju dobit, pa je zato pivo kod nas stalno najjeftinije piće!
Ali vratimo se još na tren na Bibliju. Samo nam se čini da u njoj nema piva! Vinarima je očito uspjelo u biblijsko vrijeme postići svojevrsnu starovjeku političku korektnost - intelektualci su u svim vremenima veoma skloni istim besmislicama - pa je riječ „pivo" postala nepodobna. Stoga se nije mogla koristiti u svetoj knjizi. Autori Biblije tako su riječ pivo zamjenjivali riječju vino, a gdje to nije bilo moguće, koristili su sintagmu opojno piće. Razmišljao sam da u tom smislu rekonstruiram izvorni tekst Biblije, ali sam ipak od toga odustao. Naime, to svatko prilikom čitanja možete uraditi sam. Vidjet ćete kako dobro zvuče biblijski stihovi, kad se u njih vrati pivo. Samo jedan mali primjer, koji je istovremeno i dokaz, da su pisci Biblije izvorno pivo i vino tretirali ravnopravno:
Dajte pivo onomu koji će propasti /i vino čovjeku komu je gorčina u duši /on će piti i zaboraviti svoju bijedu /i neće se više sjećati svoje nevolje"9
1Psalmi 104,15.
2Izaija 24,9.11.
3Izreke 23,20-21.
4Izaija 5,11.
5Efežanima 5,18.
6Rimljanima 13,13.
7Luka 10,34.
8I. Timoteju 5,23.
9Izreke 31,6-7.
Ove stihove naći ćemo i u poglavlju o Antoninu Dvořaku i pivu, gdje njima dokazujemo da su se temom piva u Bibliji prije mene bavili neki praktični teolozi.
Preveo Mato Pejić
