Pelhřimov
Pelhřimov ima dokaze o pravu varenja iz 1552. godine; razumljivo je pak da se tu i prije kuhalo pivo! Brzo su građani izgradili zajedničku pivovaru, koja se selila, modernizirala i na kraju nije bila dostatna. Godine 1898. počela je gradnja nove zgrade a slijedeće godine u njoj je po prvi put skuhano pivo.
Pelhřimovsko pivo uvijek je bilo na dobru glasu, jer „pivovara ima uzorno čiste pogone, vrhunsku higijenu, s vlastitom proizvodnjom slada od uvijek prvoklasnog ječma i koristi uvijek prvoklasni žatečki hmelj. Koristi isključivo jedinstveno čistu vodu iz křemešničkih šumskih izvora. Na taj način, uz vodstvo iskusnog majstora pivara, postiže znameniti okus piva, boju i čistoću. Stoga zahtjevni potrošači, kako u gradu, tako i na selu, uživaju u pelhřimovskom pivu, i ostaju mu vjerni." - tako žitelji Pelhřimova citiraju novinski članak iz godine 1939. To pivo, koje su zahtjevni potrošači tako obožavali bio je lager Felix s crnim mačkom na etiketi.
Građanima s pravom varenja pivovara je nacionalizirana 1948. godine, a poslije 1989. uzalud su tražili povrat. Sud je desetogodišnji spor zaključio odlukom da se pivovara neće vraćati. Dok su u Polički građani s pravom varenja ostvarili povrat pivovare, u Pelhřimovu im to nije uspjelo.
Godine 2001. pivovaru je kupila tvrtka DUP - pelhřimovsko društvo, koje se do tada bavilo proizvodnjom kožne galanterije. Strahovalo se da će pivovaru pretvoriti u skladište, ili nešto još gore, ali nije se dogodilo tako. U DUP-u su imali osjećaj za potrebe grada, jednako kao i za tradiciju pivovare. Pivovaru i njeno pivo su dapače unaprijedili. Kada su preuzeli pivovaru, u njoj se uz Felixa kuhalo i pivo Poutnik. Ime Poutnik (hodočasnik) dali su novi vlasnici i samoj pivovari.
Pivovara Poutnik kuha danas tri Poutnika (hodočasnika). To su Poutnik šankerski svijetli, Poutnik premium i Poutnik specijal 14 postotni. Mačak Felix se negdje izgubio. Ali prisutan je stalno; naime šankersko svijetlo pivo (desetka) je bivši Felix. Promijenjena je samo etiketa, umjesto mačka na njoj je bradata glava hodočasnika sa štapom - jednako kao i na ostalim pivima pelhřimovske pivovare.
A mi se pitamo: Zašto, pobogu, Poutnik? Jer, naziv hodočasnik nije baš podesan u marketinškom smislu. On naime nažalost navodi na vrlo umjerenu potrošnju toga pića. Hodočašništvo je ipak - prema definiciji koju obožavam, iako je nisam ja izmislio - mješavina sporta i vjere. A pivo s obje te stvari ima problema! Pivo je doduše izvrstan hidratantni napitak, pa ga sport prema tome ne isključuje, ali kao jedini izvor tekućine kod sporta (u našem slučaju turizma) ipak nije podesan iz razloga, koje smo već podrobno protumačili u pripadajućem poglavlju navodeći zastrašujući primjer Jaroslava Hašeka. S vjerom - pri čemu ne mislim na islam - pivo se također ne isključuje (vidi članak o pivu u Bibliji), doduše samo kad se radi o skromnim dozama. Svaki hodočasnik u današnje je vrijeme pomalo poseban, može pobuditi divljenje, ali i čuđenje. Ime Poutnik - sa stanovništva kako sportskoga, tako i vjerskoga - osigurava dakle pelhřimovskom pivu pretpostavku da bude dobra lokalna posebnost, ali nipošto i masovna pojava. Stoga ne čudi što proizvodnja toga piva zasad doseže samo dvadeset i šest tisuća hektolitara.
Ime Poutnik međutim potvrđuje lokal-patriotizam vlasnika pivovare i njegovo poznavanje lokalne tradicije - što je oboje kod suvremenih poduzetnika velika rijetkost. Ta tradicija vodi nas sve do praškog biskupa Peregrina iz Vartemberka, čije ime na latinskom znači hodočasnik, koji je navodno ovuda prošao 1225. godine na putu u Rim i - zadivljen ljepotom toga kraja - utemeljio grad, nazvavši ga svojim imenom. Stari Česi nisu znali latinski, pa su ime Peregrinus pretvorili u Pelhřim - pa je tako ime grada postalo Pelhřimov, zapravo - Poutnikov. A da ni slijedeće generacije ne bi zaboravile hodočasničko podrijetlo grada, ostao je hodočasnik u gradskom grbu - to je onaj mali crni lik, koji prolazi kroz gradsku kapiju - a na gradsku fontanu bio je postavljen sveti Jakob, zaštitnik hodočasnika. Dobro je da u pivovari sve to znaju. Njihovu pivu to daje poseban šmek!
U Pelhřimovu je 2007. godine u restauraciji Pablo's Tacos otvorena mini pivovara. Vlasnik je Amerikanac Paul J. Holborn, koji je svoju prvu pivovaru u Kaliforniji izgradio 1987. godine. Od tada gradi pivovare po cijelom svijetu. Godine 2000. preselio je u Češku, a mini pivovara u Pelhřimovu je njegova prva češka akvizicija. Pivovaru je gradio uz pomoć inženjera Vavre iz Humpolca. Kuha piva gornjeg vrenja tipa Ale i Porter.
Iz Pelhřimova možemo posjetiti još jednu zanimljivu mini pivovaru. Nalazi se u Želivskom samostanu, postoji od 2003. godine, nastavljajući dugu tradiciju želivskih piva. Kuha tri vrste specijalnih piva: Gottschalk petnaesticu, Castulus trinaesticu i Siard Falco, također trinaesticu. Kad sam ta piva prvi put dao kušati dami s kojom se družim već više od četrdeset godina, naivno je pitala: „To je pivo?" Da, to je pivo, ali samostansko pivo gornjeg vrenja. Castulus je k tome pivo s okusom meda, a Siard Falco višnje. Dakle, želite li kušati nešto uistinu posebno i neobično, ne skanjujte se, nego odite u Želiv.
Ali sad već moramo opet na vlak i malo složenijim vezama, te uz korištenje uskotračne Jindřichohradečke lokalne pruge doći ćemo do Třebonje kroz prelijepi južnočeški krajobraz preko Obratanja, Jindřichova Hradeca i Vesele nad Lužnicom. Isplati se!
Preveo Mato Pejić
