Opasnosti alkohola

U Češkoj republici raste potrošnja alkohola. Građani životne dobi od 18 do 64 godine popili su 1966. godine 11,3 litre stopostotnog alkohola po osobi. Do 2003. godine ta je količina narasla na 14,9 litara čistog alkohola. Tko su ti ljudi koji su to popili? Apstinenata je u našoj populaciji navodno oko 13 posto. A 22 posto su povremeni konzumenti, koji piju jednom do tri puta mjesečno.

Onu respekta vrijednu količinu, koja Česima osigurava jedno od prvih mjesta na svijetu, ispilo je dakle preostalih 65 posto populacije, odnosno oni koji piju često ili redovito. Ali, da ne bismo Čehe precjenjivali, moramo primijetiti da se u promatranom razdoblju značajno povećao broj turista, koji posjećuju našu republiku. Mnogi od njih ne razgledaju samo povijesne i prirodne ljepote, nego također (a neki samo) naša relativno jeftina alkoholna pića. Njihov „učinak“ se uračunava u ukupnu potrošnju, i tako poboljšava skor Čeha. Ali, nad rastućom potrošnjom alkohola u češkoj republici se ne moramo previše zaustavljati, budući da je ta brojka opterećena spomenutom „turističkom“ greškom.

Kome pijenje najviše šteti? Dakako da su to djeca – o tome nitko ne dvoji. Djeca uopće ne bi trebala piti alkohol. Unatoč tome u statistikama za 1997. i 1998. godinu možemo pročitati, da se 36 posto petnaestogodišnjih dječaka i 22 posto petnaestogodišnjih djevojaka već najmanje va puta opilo. U nekim zemljama (u Danskoj, u Finskoj…) to je doduše još gore nego kod nas, ali ipak ne bismo smjeli zatvarati oči pred činjenicom da se alkohol počinje piti u sve mlađoj dobi. Naime, što se ranije počne, brže se stiče navika.

Opasnost alkohola kod trudnih žena se obično podcjenjuje. Ne radi se naime samo o prva tri mjeseca trudnoće, kad je plod najranjiviji. Trudnice bi se i u kasnijoj fazi trudnoće morale kloniti čak i malih količina alkohola, jer to može naštetiti djetetu, čiji mozak još raste i sazrijeva. Pojavljuju se radovi, koji dokazuju, da samo jedno pijanstvo majke oko šestog mjeseca trudnoće može dovesti do trajnog oštećenja kod djeteta. To se može manifestirati kao disleksija, disgrafija, poremećaj društvenog ponašanja ili agresivnost. Upravo ti problemi – koji se obično označavaju kao „laka disfunkcija mozga“ – pojavljuju se prilično često, a krivica se svaljuje na sve i svašta. A što ako je njihov uzrok upravo alkohol u trudnoći? Također ni majke koje doje uopće ne bi trebale piti alkohol, da ne bi naudile djetetu.

Što je to alkoholizam? I tko je alkoholičar? Na ta pitanja različite zdravstvene struke imaju različite poglede. Kad sam prije puno godina studirao na medicinskom fakultetu, hepatolozi (stručnjaci za bolesti jetara) su nas učili da je alkoholičar onaj tko više od polovice potreba za kalorijama podmiruje alkoholom. Nasuprot tome, psihijatri su govorili da je to svatko tko ima naviku pijenja alkohola, tko mora dobiti svoju dozu alkohola, bez obzira na to kolika ona bila. Alkoholom u psihijatriji još ćemo se baviti kasnije. Vratimo se sada jetrima.

Onaj tko duže vrijeme pije količinu alkohola veću od preporučene doze za umjerenu konzumaciju, izlaže se opasnosti oštećenja jetara. U početku se pojačano nakuplja masnoća u jetrima (to je steatoza), a onda može doći i do ciroze. Da se u jetrima dešava nešto nepoželjno utvrđuje se „jetrenim“ probama, a znaci za uzbunu su povećani bilirubini i povećane razine enzima ALT, AST i naročito GMT.

Koliko je slučajeva ciroze uzrokovano alkoholom točno ne znamo. Postoje radovi koji dokazuju da se nakon trinaest godina povećane konzumacije alkohola ciroza pojavljuje kod četvrtine osoba, a nakon dvadeset godina kod polovice osoba. Druge studije, koje su promatrale ispitnu skupinu duže vrijeme, pak tvrde da kod svakodnevne konzumacije koja premašuje dozu umjerenog pijenja, a traje deset do petnaest godina, broj jetrenih ciroza iznosi oko dva posto godišnje, te da to znači da cirozu ne uzrokuje alkohol sam, nego u kombinaciji s lošom prehranom i ukupnoj promjeni životnog režima alkoholičara. Također je moguće da u nekim slučajevima ciroza kod alkoholičara može biti posljedica preležane infekcijske upale jetara, koja nije bila dijagnosticirana.

„Propiti se“ do ciroze jetara prema tome nije jednostavno, a pitanje je i da li je to uopće moguće u uvjetima normalne prehrane i pijenja isključivo piva. Navodno da se žene alkoholičarke puno lakše „propiju“ do ciroze, nego muškarci, što bi moglo biti povezano s već spomenutom nižom razinom enzima alkohol-dehidrogenaza kod žena.

Psihijatri procjenjuju da je 150 do 300 tisuća građana naše republike ovisno o alkoholu, što je 1,5 do 3 posto naše desetmilijunske populacije. Psihijatri stoga zvone na uzbunu, tvrdeći da su tri posto svih građana države alkoholičari. Navedene brojke su ipak samo procjena, nastao na temelju anketa. A o njihovoj vjerodostojnosti si s punim pravom možemo misliti svoje. Siguran je pak vrh ledene sante – to su oni, koji su se liječili od alkoholizma. Godine 2004. bilo ih je 35 tisuća. U mnogim slučajevima to su primjeri šokantne fizičke, duševne i socijalne patologije – alkohol im uništava zdravlje, razara ličnost, rastače međuljudske odnose. Stoga nije čudno da se liječnici, koji se u svojim ordinacijama susreću s takvim pacijentima, promeću u najgorljivije borce protiv alkohola.

Sve i kad bi u ukupnom stanovništvu bilo tih 300 tisuća ljudi ovisnih o alkoholu, smijemo li zbog tih tri posto prešutjeti svima ostalima, da svakodnevna konzumacija male količine alkohola ima blagotvoran utjecaj, da snižava broj infarkta za 30-80 posto i da za trećinu do polovice snižava nastajanje dijabetesa?