Opće je poznato, sveprisutno, notorno i lako dostupno, da je najbolja, najveća, najljepša, najzabavnija, najpoželjnija, najdraža i uopće naj pučka svečanost pod kapom nebeskom, ona koja se pod imenom Oktoberfest održava u bavarskoj prijestolnici Münchenu. Ništa manje poznato nije ni to da je riječ o variranju, i stalnom širenju priredbe priređene za narod 1810. godine, u čast ženidbe kasnijeg bavarskog kralja Ludwiga Prvog.
Poznato je i da je to u početku bila konjska utrka s točenjem piva, da bi ubrzo postao festival minhenskih pivovara, i da se on uvijek održava na mjestu svoga prapočetka, nekada provincijskoj ledini nazvanoj po nevjesti, Tereziji od Sachsen-Hildburghausena, a sada maltene u strogom središtu megalopolisa, pod nogama monumentalne, gotovo 20-metarske statue Bavaria, koju je Ferdinand von Miller izlio prije okruglih 150 godina od 1560 metričkih centi legure. Svaka pivopijska beba, početnik i analfabet također zna da je ovogodišnji 167. pivski urnebes započeo prije bezmalo čitava dva tjedna, u subotu, 16. rujna, točno u podne, u paviljonu Schottenhamel. Tada je i tamo, u skladu s tradicijom starom ravno pola stoljeća, minhenski gradonačelnik zabijanjem pipe u bačvu Spaten piva, uz starobavarski usklik Ozapft is! označio start osamnaestodnevne pomame za litrenim vrčevima piva, od kojih je prvi ispraznio premijer Edmund Stoiber. Ide se tako daleko da se dobro zna i to da je stari oberbigermajsterski lisac Christian Ude svoje višegodišnje baratanje maljem pretvorio u takvu vještinu da je pipa besprijekorno stajala nakon samo dva odmjerena udarca, te da je, na izričit zahtjev razdragenog auditorija, kojem se ne može sakriti da protokol predviđa i treći, opalio još jednom.
Sve je to u redu, samo što je s onim pritajenim pitanjem svih pitanja, koje možda i vas kopka samo ga se niste usudili, ili niste imali kome postaviti. Zašto se to, što god bilo, zove Oktoberfest, kada je, unatoč jezičnoj barijeri, razmjerno lako naučiti, doznati, te rekonstruirati da će dotični mjesec početi tek za dva dana, kada bi fešta zapravo trebala završiti, samo da ove godine nije iznimno produžena radi spajanja s praznikom njemačkog jedinstva 3. listopadom. Ima li to veze s Oktobarskom revolucijom izvedenom u novembru i kakve, ili nije riječ o kalendarskoj zavrzlami. Jesu li lončići polupani silnim prevođenjem na strane jezike, ili nisu. Rješenje je, dakako, daleko izvan sfere fantastike, u prizemnom i neatraktivnom području tradicije, no ono nije ni važno, jer je Oktoberfest davno prestao imati veze s određenim dijelom godine, pa se po čitavom svijetu, a posebno u prekomorskim zemljama, istoimene priredbe održavaju kroz sva četiri godišnja doba. Kao u onoj o engleskoj zimi, koja završava 30. lipnja, a počinje ponovo 1. srpnja, ili u poslovici da pametnom čovjeku jesen traje cijele godine, tako ni pravim pivopijama nikada ne prestaje oktobar.
Da se taj, da oprostite – oktobar – proširio sveudilj svekolikog kalendara, lako će se uvjeriti svaki korisnik globalne mreže, koji s par klikova mišem samo od jednog pretraživača, njemačke ekspoziture Lycosa, dobiva monstruoznu ponudu od 5715 adresa na kojima se spominje Oktoberfest, a među njima je, uz one jesenske, i sva sila proljetnih, ljetnih i zimskih Oktoberfestova. No, ni oni zahtjevni, ili ako baš hoćete – pravovjerni, koji nemaju drugih Oktoberfestova do onoga koji jest, također dolaze na svoje. Ni najoštrijom selekcijom samo najkvalitetnijih sajtova posvećenih isključivo minhenskoj manifestaciji popis se nije mogao svesti na manje od 30 naslova. A onaj zvanični lani je samo tijekom trajanja priredbe posjetilo milijun i 300 tisuća ljudi. Taj je broj osuđen na obilatu multiplikaciju, jer je sada 12 mjeseci godišnje dostupno svih preko 120 stranica toga sitea, pa znači i svi podaci, sve slike, sve brojke i mirakuli, backgroundi i screensaveri koji će vas držati u vezi s omiljenim sadržajem i kad niste na mreži. Igrice s točenjem i ispijanjem vrčeva i sve drugo, do smrtno ozbiljnih prisjećanja na 20. obljetnicu masakra na minhenskoj svečanosti piva, do rasporeda demonstracija protiv nacističkog terora, do obavijesti o tradicionalnoj misi za krčmare u popularnom Hippodromu i do on-line aukcije koja završava upravo danas i na kojoj, uz početnu cijenu od jedne njemačke marke možete kupiti rezervaciju oktoberfest-stola za deset osoba, uz po dva piva i pečeno pile za svakoga, a ukupan prihod namijenjen je Udruzi roditelja djece oboljele od raka.
Vaš nenadoknadivi svjetlucavi zaslon otkrit će vam i da je ove godine, unatoč vremenu koje je u orbitu modnih detalja izbacilo kišobran, otvaranje Oktoberfesta privuklo rekordnih milijun ljudi i da su oni maznuli 770 tisuća litara piva, ali i iz sata u sat pratiti potrošnju, pa znati da je unatoč izvjesnom smanjenju uslijed kiše, do jučer popijeno 4 milijuna 268 tisuća i 47 vrčeva piva, te da se računa da će do zatvaranja fešte u utorak biti dosegnut prošlogodišnji rezultat od šest milijuna i 146 tisuća litara. Pa i to da ne samo da Oktoberfestu ne škodi konkurencija od 24-satnih televizijskih prijenosa olimpijskih natjecanja na dan, nego upravo suprotno – dok su mnogi, kako nas danas obavještavaju dnevne novine, potegnuli u zemlju Down-under ne samo zbog sporta nego i razuzdanih noćnih tuluma, dotle je više nego značajan broj Krokodil-dundyja i drugih Australaca zabavu potražio u pivskim paviljonima na Terezijskim poljima u Münchenu. Među njima i 25-godišnji Megan Wilson, koji je euforično poskakujući i s ljubičasto – crno – crvenim olimpijskim krugovima ispod očiju izjavio: - Nakon 11 vrčeva piva, ovdje je puno bolje nego u Sydneyju.
Originalno objavljeno na Radio Daruvaru, u emisiji Petkom uz radio i pivo, rubrici Pijem pivo, to je moje piće, dižem krigle, razvijam mišiće, u petak, 29. rujna 2000.
Naše web stranice koriste kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža.
Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje.
_2.jpg&size=140)
