Od prve Jugoslavije do Heinekena
Velika kriza za male pivovare nastala je ulaskom Hrvatske u prvu jugoslavensku državu i gotovo sve ih odvela u stečaj ili su ih pokupovale velike pivovare - pišu u knjizi Idemo na pivo koju je 2012. godine izdala Karlovačka pivovara i Etnografski muzej iz Zagreba, novinar Nikola Perić i povjesničar Marijan Sutlović.
Potrošnja piva se, doduše, udvostručila zbog zapuštenih vinograda koji nisu davali kvalitetno vino, ali umjesto da zaštiti proizvodnju država je nametnula visoke poreze na domaće pivo. Vlada je zaštitila velike pivovare koje su proizvodile slad i ječam, nametnula visoke carine za uvoz ječma, a smanjila uvozne carine na gotovo pivo. Tako nelojalnu konkurenciju Karlovačka pivovara nije mogla izdržati pa ju je 1929. godine od Aschenbrennera otkupila Zagrebačka pivovara. Promijenila je ime u Zagrebačka pivovara i tvornica slada, podružnica Karlovac, a opskrbno područje uz Karlovac i okolicu, bilo je južno od Save i Dalmacija. Proizvodnja se postupno povećavala s devet tisuća hektolitara na 17 tisuća 1940. godine.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata proizvodnja je znatno smanjena. Zbog nedostatka sirovina umjesto slada upotrebljavao se kukuruz, sirak i repini rezanci. Kraj rata pivovara je dočekala sa zastarjelom poluobrtničkom proizvodnjom. Boce su namakane u kaustičnoj sodi, a potom prene četkom. Jedino dezinfekcijsko sredstvo bilo je vapno pa je zabilježeno dosta slučajeva trovanja pivom. Žene su ručno punile boce na stroju sa 16 slavina i stavljale krunski zatvarač pa ih začepile pritiskom noge na polugu stroja. To je rezultiralo drastičnim padom potrošnje, tek 4800 hektolitara.
Nakon rata sve su pivovare oduzete i nacionalizacijom pretvorene u narodno vlasništvo pa tako i Karlovačka pivovara postaje društveno poduzeće. No, taj će joj preokret donijeti znatniju modernizaciju i godišnju proizvodnju od pola milijuna hektolitara, a od 1970. još jedno udruživanje - sa zagrebačkom i daruvarskom pivovarom. Taj joj poslovni (ili politički) potez prouzročio pad proizvodnje i stagnaciju. Srećom, brak nije dugo trajao pa od 1980. ponovno djeluje samostalno i doseže godišnju proizvodnju od milijun hektolitara.
U vrijeme Domovinskog rata pivovara je u raketiranju pretrpjela veliku izravnu materijalnu štetu procijenjenu na približno milijun eura. Posredne štete zbog zastoja proizvodnje, nevraćene ambalaže s okupiranog područja i gubitka tržišta mnogostruko su veće. Unatoč teškoćama pivovara je vrlo brzo uspješno nastavila raditi, a onda je uslijedila i pretvorba. Uz standardno svijetlo pivo počela je kuhati i Karlovačko Rally - prvo hrvatsko bezalkoholno pivo. Karlovačko pivo je okusom i kvalitetom ponovno osvojilo lokalno tržište, a zahvaljujući marketinškim kampanjama postalo je prepoznatljivi brand na hrvatskom tržištu. Većinski vlasnici sa 51 posto udjela postali su mali dioničari, a ostatak dionica bio je u vlasništvu državnih fondova. Nedugo poslije 1994. fondovi su, 1994. su prodali svoje dionice poduzetniku iz Čilea Androniku Lukšiću koji je ubrzo postao većinski vlasnik. Grupacija Lukšić 2003. Karlovačku pivovaru prodaje Heinekenu koja joj u prosincu 2014. godine mijenja ime u Heineken Hrvatska.
Prenosimo iz dvotjednika Agroglas broj 413 od 29. ožujka 2017.
