Nova godina – novo pivo

U posljednje vrijeme, rijetko koje godišnje doba liči na sebe, a ova je zima otišla korak dalje, pa vjerujem da većina vas samo po televizijskom programu, i neobično iluminiranom trgu, zna da za koji dan godina više neće biti ova stara, ofucana i nikakva, nego posve nova, sjajna i čila. No, onima koji o tome nemaju iluzija ne treba zamjeriti, jer njihova je možebitna sumnja potpuno opravdana – nakon što su početak stoljeća i milenija dovedeni u pitanje, i temeljito uzdrmana surova matematička logika vremenskog slijeda, red je da raskrinkamo i masovnu zabludu da godina počinje u ponoć između 31. prosinca i 1. siječnja.

Astronomska godina u pravilu urani ili zakasni, barem koju sekundu, a počeci raznih drugih godina razasuti su doslovno po cijelom kalendaru. Po julijanskom, godina počinje 13 dana kasnije nego po gregorijanskom, židovska nova godina pada na prvi dan sedmog mjeseca, egipatska 19. srpnja – dan izlaska Sirijusa, a kod Babilonaca, Perzijanaca i Kineza godina je počimala na proljetni ekvinocij. Po kretanju sunca novu su godinu određivali i Grci, a na januarske kalende ona u Starom Rimu počinje od 153. godine prije Krista. I dalje – naročite termine početka imaju financijska, odnosno proračunska, turistička, gospodarska i školska godina, meteorološka i vegetativna.

Medijski trudbenici, kroničari svakodnevice, ako slave novu godinu, čine to početkom prosinca, prije nego počne opće blagdansko ludilo, a ugostitelji sredinom siječnja, kada podvore sve sudionike raznoraznih dočeka, i njihovih repriza. Napokon, bavarski pivari svršetak jedne, odnosno početak druge godine obilježavaju 30. rujna. To pivarsko Silvestrovo ustanovljeno je u srednjem vijeku, kada je pivo bilo strogo sezonsko piće i moglo se pripremati samo od Miholja do Jurjeva, odnosno od 29. rujna do 23. travnja. U to je vrijeme, naime, zbog nemogućnosti čuvanja pripravka hlađenjem, vladala ljetna zabrana kuhanja dragocjene tekućine. Iz istog vremena datira i tradicija božićnog piva, posebno aromatiziranog i jakog blagdanskog uvarka, bez kog je danas nezamisliva proslava radosnog zimskog praznika. U to doba, većina europskih pivaraca bili su fratri, koji su raširili običaj, da najbolje sastojke čuvaju za specijalno pivo, u čast Kristova rođenja. Tako je nastala kategorija zimskog piva, koja je nakon dugotrajnog zaborava vraćena u život šezdesetih godina, inicijativom američke pivovare Anchor iz San Franciska. Vrhunac toga revivala došao je s famoznim Samichlausom, što zapravo znači Nikolaus, iz švicarske pivovare Hurliman iz Züricha, nikolinjskim pivom, koje se kuha upravo na blagdan svetog Nikole 6. prosinca, i nakon dugotrajnog vrenja i temeljitog zrenja, u promet pušta istog datuma slijedeće godine.

Samichlaus je dugo bio perjanica zimskog piva, i do pojave Samuel Adams Tripple Bocka, u Guinnessovoj je knjizi rekorda vođen kao najjače pivo na svijetu. I Adamsa su kasnije također prešišali mnogi, a naročito njemački Kulmbacher, s 14 volumenskih postotaka alkohola. Od prije četiri godine Samichlaus se više ne proizvodi, no ima imenjaka u Austriji, koji je novovjekog Gambrinusa, Michaela Jacksona, očarao više od samoga originala. -Želimo da ljudi, pijući naše pivo, okuse autentični dah Aljaske, pa se trudimo da naši proizvodi dočaraju duh ljepote i tradicije, koja nas okružuje, kaže suosnivač aljaskanske pivovare Marcy Larson, a neki drugi, za njihovo su zimsko pivo Winter ale rekli da sjajno paše uz sječu božićnog drvca, i preporučuju ga i uz sve druge zimske aktivnosti u bespućima kraja svijeta – skijanje, sanjkanje, klizanje ili pecanje u ledu.

Osim poetskih reklamnih slogana, božićna, to jest zimska blagdanska piva, dobivaju najbolje i u svim drugim elementima – od najfinijih sirovina i začina, među kojima su i korijander, cimet i džumbir, pa do angažmana poznatih imena iz svijeta likovne umjetnosti, za kreiranje etiketa. Običaj da božićno pivo svake godine ima drukčiju etiketu iz pera odnosno kista drugog autora Zagrebačka je pivovara preuzela od Jubelalea i nekih drugih. Isolation ale iz pivovare Odell brew co na naljepnici ima razglednice. Goose Island Christmas ale, La Binchoise Speciale Noel, Pyramid Snow Cap ili Our Special Ale koji navodno mirši na božićno drvce samo su neki od klasika. Heidelberg Wihnachtsbier poznat po dodatku tamnog slada i po navodnom 'nebeskom užitku' često proglašavaju najboljim, a jedna od mogućih potvrda došla je lani kada je sva skuhana zaliha prodana prije početka blagdana. Stephen Snyder, autor priručnika Beer companion na svoju je osobnu vječnu listu uvrstio Biere de Noel iz Saint Silvestrea, Celebration Ale iz Siera Nevade, Widmer Festbeer, Noel Christmas iz Affingena i Stille Nacht iz De Dalle Brauwers. Hamburška Kuća 131 piva nudi pivskim tifozima paket s 12 boca božićnih piva iz čitavog svijeta, sjajno pakiranih u drveni sanduk, pa neka svatko sam bira svoje favorite.

Neka piva, napokon, dobiju prekrasno ime, pa se zovu Maisel Wintertraum, to jest zimski san, ili Ebenizer. Jasna je, dakako, aluzija na Ebenizera Scroogea, junaka Dickensove božićne bajke o tri duha, koji okorjelom škrcu i tvrdici, pokazujući mu njegove prošle i buduće Božiće, tako razgale dušu da se on preobrazi u velikodušnog blagdanskog darivatelja. Darivanje je riječ, čiju su čaroliju prepoznali i trgovci, koji ističu da je pivo prvorazredna ideja za one 'koji ne žele biti osoba koja nekom poklanja treći toster'. Pri tom ne treba ići tako daleko pa po prijedlogu Real beer company darovati opremu za hobističko kuhanje piva, ili putovanje po belgijskim samostanskim pivovarama. I za manje novce može se pronaći odličan dar za pivoljupca, jer je ponuda takva da ona izreka kako su ljeti potrebna dva pipničara a jedan kuhar, a zimi dva kuhara a jedan pipničar, može slobodno prestati vrijediti.

Originalno objavljeno na Radio Daruvaru, u emisiji Petkom uz radio i pivo, rubrici Pijem pivo, to je moje piće, dižem krigle, razvijam mišiće, u petak, 22. prosinca 2000.