Nošovice
Iz Češkog Tješina smo došli do Dobre kod Frydeka i pred nama je samo kilometar pješačke ture do ruba Nošovica. Pivovara Radegast se izdiže pred nama - gospodari tim podbeskidskim krajolikom. To je druga po veličini pivovara u Češkoj republici - s kapacitetom većim od dva milijuna hektolitara zauzima mjesto odmah iza Prazdroja Plzenj.
Istovremeno je to jedna od najmlađih pivovara - prva šarža ovdje je skuhana tek u prosincu 1970. godine.
Zamišljam, što je tomu prethodilo. Partija i vlast u svojoj nestvarnoj mudrosti odlučila je - premda su zemlje češka, moravska i šleska pokrivene s dovoljno pivovara - da će izgraditi novu modernu socijalističku pivovaru tamo, gdje je najveća koncentracija radničke klase - na području Ostrave. Politbiro je odlučio da će se parola „Živimo bolje, živimo sretnije!" ostvarivati upravo kroz ovu novu pivovaru!
Radnička klasa uvijek je bila snažan oslonac partiji, svojoj avangardi, i svima je bilo jasno da nikad neće biti drugačije. Ipak su drugovi željeli taj sigurni oslonac još više učvrstiti i to naročito nakon internacionalne pomoći u kolovozu 1968. godine, kada je bilo neophodno pristupiti normalizaciji i ušutkati kojekakve intelektualističke smutljivce i skeptike. Tada je pojačan tempo radova na gradilištu pivovare, kako bi sve bilo gotovo prije nego počnu kontrole. I uspjelo je! Radnička klasa stala je iza svoje partije mirno i čvrsto „kano klisurina"! Tako smo barem mogli čitati u dnevniku Rude pravo.
No, pivovara u Nošovicama je unatoč partijskom zadatku od početka kuhala dobro pivo. To se pivo najprije zvalo jednostavno Beskydska desetka. Onda je u novinama objavljen poziv građanima da predlože ime za novo pivo. Navodno je stiglo puno prijedloga a među njima i četiri, koji spominju Radegasta, čija skulptura s vrha Radhošte bdije nad valaškim i laškim krajem. Za ocjenjivačku komisiju to je zacijelo bilo razočarenje, budući da su ti prijedlozi jasno pokazali da podbeskydski puk nema razvijenu političku svijest. Napokon je Radegast ipak pripušten na etiketu piva, iako je bio bog, pa prema tome za njega nije bilo mjesta u dijalektičkom materijalizmu. da je imao išta zajedničko s reakcionarnim kršćanstvom ili židovstvom zasigurno ne bi bio te sreće - s pivom je naime nespojiv bilo kakav opijum za narod! No, staroslavenskog boga gostoljubivosti eksploatatorska klasa nije u prošlosti smatrala opasnim, pa je mogao biti upotrijebljen kao dio folklora. I tako je na nošovičkim etiketama ostao sve do danas.
Pivovara Radegast cvala je od samog početka. Već 1988. godine imala je cilindrično-konusne tankove i povećavala proizvodnju. Godine 1991. postala je samostalno dioničko društvo, koje je poslovalo tako dobro, da je 1995. godine imalo i većinski udio u pivovari Most, a dvije godine kasnije bila je većinski dioničar i u Velikim Popovicama. Ukratko, bog Radegast iz Beskyda se proširio u Češku i stvorio interesantno carstvo. To je carstvo ubrzo postalo interesantno i stranom kapitalu. Oko Radegastova oltara počeo je ples, u koji se uključila prije svega britanska grupa Bass, japanska Nomura, a od naših banaka IPB. U tom plesu Bass grupa, u čijem su vlasništvu bile Praške pivovare, nije uspjela. Krajem 1999. godine pivovaru Radegast zajedno s pivovarom Velike Popovice kupila je južnoafrička tvrtka SAB, koja je bila vlasnik Plzenjskog Prazdroja. Pivovara u Mostu tada već nije bila u igri, pošto ju je Radegast još 1998. godine zatvorio i poslao u stečaj. Godine 2000. pivovare Prazdroj, Velike Popovice i Radegast osnovali su novu firmu - najveće pivarsko poduzeće u Češkoj republici, koje ima 44-postotni udio u proizvodnji piva u ovoj zemlji!
To mamut-poduzeće prema potrebama prebacuje proizvodnju iz jedne pivovare u drugu. Od slovačkih pivovara grupi SAB pripada pivovara Velky Šariš kod Prešova. Tamo se 2000. godine počeo proizvoditi Radegast, ali godinu dana kasnije s tim se prestalo - pokazalo se, da je jeftinije odvoziti pivo iz Nošovica u Slovačku. Zato se u Velikom Šarišu od 2001. godine kuhaju Velikopopovicky Kozel i plzenjski Gambrinus. U sastavu SAB-a je i pivovara Dreher u Budimpešti, a od 2004. godine u toj se pivovari kuha Radegast Klasik za mađarske pivopije.
Pivovara Radegast u Nošovicama kuha svoja piva Radegast Original (svijetlo šankersko), Radegast Premium (svijetli lager) i Radegast Birrel (omiljeno bezalkoholno pivo). Lagano i jeftino pivo Klasik, koje su izmislili u Radegastu danas se temeljem posebnog ugovora kuha u južnočeškom Protivinu. U pivovari Radegast zato se kuha također i plzenjski Gambrinus i Primus, te velikopopovački Kozel.
Prije nekog vremena pitao sam plzenjske stručnjake, ne razlikuje li se Gambrinus koji je skuhan u Plznju, od onih koji se kuhaju u Velikim Popovicama i u Nošovicama. Tvrdili su da se nipošto ne razlikuje, pošto insistiraju na tom da tehnologija svuda bude ista. „A što je s vodom, ona je ipak različita?" pitao sam dalje. „Voda nije bitna, nju lako doradimo," odgovorili su. U usporedbi sa mnom, sve su to bili mladi ljudi, obrazovani za marketing i public relations. Očito nisu znali da se ja, zahvaljujući svojim godinama, dobro sjećam prijašnje reklamne strategije Prazdroja, koja je za njih nepoznata povijest. U toj reklamnoj strategiji tvrdilo se naime, da je jamstvo jedinstvene kvalitete plzenjskog piva upravo jedinstvena plzenjska voda.
Preveo Mato Pejić
