Malý Rohozec

Za razliku od okolnih povijesnih pivovara, pivovara u Malom Rohozcu nastala je tek u 19. stoljeću, kada je 1836. godine vlasnik posjeda postao ferdinand Unger. Taj je čovjek žudio za vlastitom pivovarom, budući da je cijela okolica već bila pokrivena mrežom tvornica piva. Svoj je san ostvario nakon deset godina, pa je svome sinu mogao predati gospodarstvo i s pivovarom.

Godine 1906. obiteljsko je imanje preuzeo unuk osnivača Karel, plemić iz kuće Unger. je li njegova novopečena plemićka titula imala kakve veze s rohozečkim pivom, nije nam uspjelo otkriti. U to su se vrijeme u tom kraju počele događati stvari vrijedne pozornosti, koje je plemić Unger pratio s velikim zanimanjem. radilo se naime o pivu. Ugostitelji iz semilskog kraja bili su pritisnuti uvjetima pod kojima su im okolne pivovare prodavale pivo. Očito se radilo o dogovoru pivarskog kartela nauštrb ugostitelja. A oni su osjećali da se također moraju udružiti da bi se uspješno suprotstavili pritisku „krupnog kapitala“. Njihov glasnogovornici bili su semilski gostioničar Housa i bitouchovski gostioničar Skrbek.

Semilskim su se gostioničarima postupno pridružili željeznobrodski krčmari, pa onda vysočki a napokon i turnovski. Godine 1908. stvorili su društvo s ograničenom odgovornošću, koje je tražilo mjesto za utemeljenje društvene pivovare. Onda se u njihovu raspravu uključio Karel Unger i ponudio da im proda svoju pivovaru u Malom Rohozcu. Društvo ugostitelja, kojima su se u međuvremenu priključili i kolege iz gradova Mnichovo Hradiště, Česky Dub, Mlada Boleslav i Jičin, kupilo je 1910. godine ne samo pivovaru, nego cijelo gazdinstvo Malý Rohozec. Karel Unger im je sve prodao uz uvjet da zadrži trećinu vlasničkog udjela. Trljao je ruke zbog dobre trgovine. Nova tvrtka „Društvena pivovara ugostitelja, društvo s ograničenom odgovornošću u Malom Rohozcu“ imala je zahvaljujući svojim udjelnicima – gostioničarima sa širokog područja Podješteda, Podkrkonoša i Češkog Raja – osiguran plasman piva, a time i prosperitet.

Pivovara je stvarno dobro napredovala, dvadesetih godina postaje dioničko društvo a tridesetih je godina po ukupnoj proizvodnji spadala među dvadeset najboljih pivovara u cijeloj Čehoslovačkoj republici, koja je tada imala više od tristo pivovara.

Poslije 1948. godine pivovara je nacionalizirana i podijelila sudbinu ostalih poduzeća za proizvodnju piva u zemlji stalnih reorganizacija, stvaranja golemih poduzeća i njihovog ponovnog usitnjavanja. Na proizvodnju piva to nije utjecalo, pa je ona stalno rasla, budući da je radne ljude trebalo stalno napajati do njihova punog zadovoljstva.

Do preokreta je došlo 1994. godine, kada je pivovara privatizirana. Ne treba govoriti samo o nepovoljnim vanjskim uvjetima, budući da su se druge male pivovare u istim uvjetima održale i napokon procvale. Sigurno se ovdje i loše gospodarilo, pa je tvrtka na kraju krahirala. U godini 2004. Maly je Rohozec završio u stečaju a kupila ga je susjedna pivovara Svijany. Tako je ostvarena svojevrsna historijska pravda. Ta, kadgod je – u vrijeme društva ugostitelja – Maly Rohozec bio opasna konkurencija upravo Svijanima. Sada su Svijanci mogli tu konkurenciju lako izbaciti iz borbe i uništiti.

Nisu to učinili. Sačuvali su pivovaru i njenu tvorničku marku. Još 2004. godine osnovano je novo društvo „Maly Rohozec, d.d.“ i počelo investirati u poduzeće. U Rohozcu se kuha pivo Skalak u pet različitih vrsta, a tu je i jedan Podskalak. Godišnje proizvodi oko trideset tisuća hektolitara.

Iz Malog Rohozca do večeri stignemo pješice doći opet do Turnova, da bismo tamo prenoćili. Sutra nastavljamo vlakom do Liberca, gdje presjedamo za Vratislavice nad Nisom. U Libercu – Starom Harcovu djeluje od 1999. godine „Obiteljska mini pivovara Vendelin Krkoška“. Vlasnik i pivar ovdje je gospodin Vendelin Krkoška. Kuha svijetli nefiltrirani lager, koji se iznenađujuće zove – Vendellin.