Mala Praha

Ima li primjerenijeg mjesta za pivo koje se zove Staročeško od onoga po imenu Prag, pa makar bio i mali – Mala Praha? Ima li za pivopiju draže značke na vratima lokala od lika dobrog vojnika pokorno-javljam Švejka i mudrolije To chce klid, posuđene iz širokog repertoara razloga za posezanje za kriglom Hašekova austro-ugarskog trbonje? Naravno da nema, a Daruvarčani, Bogu budi hvala, imaju upravo takvo mjesto.

Skučeno je, s nevelikim brojem stolova i pultova, bez naročitih dekoraterskih zahvata, ali opet s dovoljno draži. Naći ćete ga na prvom katu ovdašnje robne kuće.

Takva mjesta – supermarketi, opskrbni centri – dakako, nisu potpuna bez ugostiteljskog kutka, bez prostora na kom će umorni kupci dati predaha natečenim nogama, uništenim dugotrajnim obilaženjem polica s robom, gdje će oni koji još nisu sve potrošili zadati odlučujući udarac svojim novčanim rezervama i gdje će onaj tko je pronašao baš ono za čim dugo traga, zaliti uspješnu kupovinu. Ovdje možda nije riječ baš o svemu tome. Jer ni daruvarska robna kuća ne odlikuje se naročitom prostornom raskoši, a ni bogatstvom ponude ne obara s nogu. Ipak, bife o kojem se ovdje radi nije puko čekalište kupaca za trgovce s obližnjeg odjela tekstilne robe, već i omiljeno svratište posebne vrste pivopija. Ime Mala Praha sasvim je sigurno dovoljno dobar prvi razlog za to.

Uvijek, naime, ima prikrivenih fetišista nekom tajnom vezom zbliženih s naoko beznačajnim malim stvarima. Ta, svatko zna barem nekog tko je poštovatelj piva zbog atraktivne replike starinskog aparata za točenje, ili čak zbog podmetača. Zaljubljenici u stvari naći će za svoju sklonost Maloj Prahi još pokoji razlog u priručnoj galeriji pivskih plakata i kalendara, u zbirci čaša i krigla, pa i u mini kolekciji stranog i starog novca. Ili pak u širokom osmijehu konobara Drage koji poslužuje manirom svojih kolega iz opjevanih praških pivnica. Koji će, recimo, za ljubav i na zahtjev gosta u rijetkim prilikama kada ponestane točenog Staročeškog piva fingirati rinfuzu pretakanjem iz boce u kriglu.

Ovdje ne zalaze pijanci. Barem ne često i barem ne rado. Mnogobrojne i strme stepenice njihovom bi odlasku bile nepremostiva zapreka. One odbijaju i namjernike kojima je svejedno gdje se pije i što. Tako Mala Praha ostaje za zadovoljstvo onima koji razumiju njenu čaroliju. Svakako i onima koji gradsku vrevu vole osmotriti iz ptičje perspektive. Ljeti, a i ovih kasnosvibanjskih dana s prilično sunca s prostrane terase uz Malu Prahu kao na dlanu stoji gradski trg i njegovo okruženje. Pa i visoki fermentori u ekonomskom dvorištu Daruvarske pivovare u kojima zrije ono što će za neko vrijeme stići i na Dragin šank.

Objavljeno na Radio Bjelovaru, 26. svibnja 1995.