Licitarsko srce

Uvijek me ova mraka, snijeg i neka tegoba podsjete na Šekija. Unatoč tomu što je naše druženje bilo sve drugo samo ne sivo. Pa, ko rekoh, što da to ne podijelim s vama. A i „Sadržaj ekstrakta u osnovnoj sladovini“ je doziran upravo negdje u ovo doba pred četerdesetak (ej, četerdesetak godina!).

One novijeg datuma podjećam da je Šeki bio najjači pjesnik sentimenta u „kraju“. A širok je bio karj. Ako ga je i bilo.

I u tom su „sadržaju“ nezaobilazni ostali ovi Šekijevi stihovi.

Vladimir Šelović

Licitarsko srce

Ti si mene, jednom davno,

ludo voljela,

meni, dripcu umišljenom,

u predvečerje neko jesenje,

kraj šumarije,

tijelo poklonila.

A bojao sam se

da ti šumari kosu ne posijeku.

Pričalo se da nisi dobra,

da voliš da te vozaju na kavu,

na neko skrovito mjesto.

Znaš li ti uopće nešto

o Kamovu, Branku V Radičeviću,

ili nešto o vjernosti

i nekom  tamo Šeloviću?

I bili smo na plesu

dobrovoljnog vatrogasnog društva,

do jutra,

smijali se,

ispijali „belo stono“,

bljutav okus u ustima.

Ja dripac zaljubljeni strepio

da ti u gužvi suknju ne pocijepaju.

Vodio te na vašar jednom

i kupio veliko srce licitarsko.

Sad sam drugi

i ne volim

kad mi tvoje ime spomenu.