Kako je Greg Lacković zvani Lujka prestao pušiti drugi put

Za Lackoviće se pričalo da puše od vajkada.

Da su rođeni s cigarom. Još od vremena Austrougarske spominje se neka baba, koja se navodno udala za Lujkinog pretka, koja je pušila pedeset deka duhana dnevno. I to sve na lulu. Mada bi uobičajeno bilo kazati kako je pušila lulu, mislim da je ispravnije reći “na lulu” ili “kroz lulu”.

I djed i otac i majka i braća – svi Gregovi su dimili od svitanja do lijeganja. Za djeda mu se pričalo da je, kada ne bi imao škije, sušio i mrvio bukov list. I motao ga u Vjesnik u srijedu. I ne samo u srijedu. I ne samo u Vjesnik. Ali nikad u Arenu. Arenin je papir bio masniji i deblji. S ilustracijama u boji.

Bilo kako bilo i Greg Lacković je prihvatio obiteljsku tradiciju i još se kao mladić navukao na nikotinštinu. Čak se, u šali, spominjalo da je svećenik njihove župe, na Lujkinom krizmanju zamolio oca da mu izvadi cigaru iz usta za vrijeme obreda.

E, taj će ti Lujka kad poodraste i izuči za montera centralnog grijanja krenuti jednom iz Kopenhagena za Zagreb. Čekirao, prošao kontrolu i udobno se izvalio u koritasto sjedište pred ukrcavanje. Na dati znak i posljednju provjeru sišao je tunelom do aviona, koji će ga za dva sata i pedeset minuta transportirati do odredišta. Nekada je putovanje trajalo i koji minut kraće, zavisno od meteoroloških prilika.

Avion je bio Dash 8. Putnika ni za pola letjelice. Dok su tako čekali na ukrcaj prtljage našem se junaku pripuši. Nije ni obratio pažnju da je aerodromsko osoblje, zaduženo za pripremu leta, punilo avion gorivom. Po završetku tankiranja, dok su izvlačili crijevo, nekoliko kapi, ne više nego bi stalo u pivsku konzervu, kerozina se prospe.  Prolije.

Upravo kad je Greg kresnuo upaljač.

Znate što je dalje bilo.

Grega je prvo obuzeo nečuveni strah (dobro, ni jedan strah nije čuven), pa onda tolika griža savjesti da mu je do te mjere izazvala gorušicu da je morao čučnuti.

Brzinom munje vratio je upaljač u džep i ustrčao uz metalno stepenište do kabine.

Let je bio udoban i stigli su gotovo na vrijeme.

U Zagrebu ga sačeka brojna rodbina i prijatelji iz firme: Mato, Radoje, Macan i još nekolicina.

Čim su izašli iz područja zabrane pušenja Greg izvadi načetu kutiju, zgužva je i okom potraži prvi koš.

Gledo sam sve to svojim očima.

Očiju mi.