Vidjevši da se tu radi o nekoj praškoj pivnici, mnogi će pomisliti kako je to jalov posao, jer takvih je valjda tisuća. Ako kažemo da je to povijesna gostionica u kojoj se pivo toči od 1726. to neće puno toga promijeniti, jer i takvih je u glavnom gradu Češke trocifren broj. Ipak, o pivnicama kakva je U černého vola, o kojoj je ovdje riječ, nije previše pisati ni po treći put. A evo i zašto.
Čuvena pivnica U černého vola (Kod crnog vola) u zgradi nasuprot ministarstva vanjskih poslova i Lorete, na praškom Loretanskom trgu, jedna je od onih koju je filmski policijski komesar Ledvina pokazao svom američkom kolegi detektivu Nicku Carteru, kad je ovaj u Pragu rješavao zagonetni slučaj biljke mesožderke u fenomenalnoj parodiji Adela nije večerala. Pišući o tom sjajnom mapiranju slavnih praških pivnica, magazin Pivní guru jednom je napisao: Ovdje ćete naći mješavinu posjetitelja od lokalnih štamgasta preko uglađene gospode do turista, prema kojima posluga zna biti krasno bezobrazna. Ta tradicija potječe još od gostioničara Josefa Brinde, koji je za Prve republike bio nadaleko čuven po pogrdama, kojima je častio svoje goste. Govorilo se da on tu nije radi gostiju, nego su gosti tu radi njega. Devedesetih godina prijetila je opasnost da u okviru male privatizacije pivnica nestane ili da je pretvore u luksuznu restauraciju, po cijenama nedostupna lokalnom stanovništvu. Stoga je utemeljena udruga za spas gostionice, čiji su članovi napisali pismo tadašnjem ministru privatizacije Tomašu Ježeku s molbom o izuzeću od privatizacije, s tim da sami preuzmu brigu o pivnici. I radi i dan danas.
Dva desetljeća kasnije (2011.) gostionicu U černého vola trebalo je još jednom spašavati, ovoga puta od boljeg ponuđača na natječaju za najam, koji je raspisala gradska četvrt Praha 1. Znajući da će to biti kraj tradicionalne češke pivnice, koja bi trebala biti zaštićena kao kulturna baština, građani su osnovali udrugu i peticijom uspjeli zadržati pivnicu onakvom kakva je uvijek bila
Sada je na facebook stranici gostionice osvanula ova objava: Jučer nam je stigla neizrecivo tužna vijest. Umro je Martin Benda. Naš dugogodišnji pipničar i gostioničar. Momak koji je prije četrnaest godina bez razmišljanja preuzeo vođenje gostionice u najkritičnijem trenutku i pomoao da se ona po drugi put spasi. U razgovoru koji je na ovu temu objavio dnevnik Dnes, izrekao je legendarnu rečenicu: „Moj plan je da ništa ne mijenjam.“ U tom duhu je gostionicu vodio tijekom slijedećeg desetljeća, do odlaska u mirovinu. Jučer je iznenada otišao zauvijek. Pivske metafore ovoga puta ostavimo po strani; ova gostionica ti nikad neće zaboraviti što si za nju napravio, Martine. Slava ti i počivaj u miru.
Smatramo da je ovo dobra prigoda da se ispriča cijela priča o pivnici U černého vola (Kod crnog vola), a cijela priča nalazi se u knjizi Praha ožralá Radima Kopáča i Petra Stančíka. Evo je:
Kod Vola na jarca
U černého vola, Loretanski trg 107/1, Prag 1
U 14. stoljeću tu je završavao Prag, gotička zgrada na jugoistočnog uglu današnjeg Loretanskog trga leđima se opirala o zidine Hradčana, podignute za Karela IV. Fragment utvrde do danas je sačuvan u podzemlju. Jednako kao i podrum, koji je oko 1500. godine presvođen polukružnim bačvastim svodom. Kuća je šezdesetih godina 16. stoljeća prerađena u renesansnom a 1629. godine u baroknom stilu. Ukrasno pročelje s četiri lažna prozora, naslikana na slijepoj fasadi, nastalo je godine 1726., a najkasnije u to vrijeme u prizemlju je otvoren šank.
U kartuši uokvirenoj volutama, koja se nalazi iznad ulaza, predstavljen je sveti Luka, po legendi slikar. Pokazuje Djevici Mariji s djetetom u naručju kako ju je lijepo naslikao; to je dakle slika u slici. Ime je kuća dobila zabunom. Simbol evanđelista Luke je bik, koji je tu očito nekad služio kao kućni znak. Prosti puk je pak bika smatrao volom, pa su zgrada i krčma dobili ime kastriranog kućnog simbola.
Od godine 1905. i za Prve republike tu je gospodario gostioničar Josef Brinda. Na goste je galamio i bio prema njima vrlo strog. Na primjer, odbijao je pokupiti prazne krigle ako nisu bile pravilno postavljene – svatko je, naime, morao svoju kriglu staviti točno nasred podmetača i uho okrenuti u pravcu točionika, inače ne bi dobio novo pivo. Unatoč tome, ili baš zato, kod ovog je osebujnog šankera uvijek bila gužva. Brinda je bio arhetip čisto češkog fenomenu sadomazohističkih gostionica obično nazivanih Kod Grubijana (U Hrubiána) . Grubijan je prema gostima prost i zao, ali po skrivečki gladi mače a s pivom se naprosto mazi. Duh krčmara Brinde se i dan danas nadvija nad pipama pivnice U černého vola: pivopije, koji isturaju zadnjice na uski prolaz između klupa u stražnjoj prostoriji bivaju predmetom oštre kritike a bolju kriglu s neokrnjenim uhom morate zaslužiti dugotrajnim štamgastovanjem.
Komadić od gostionice, na kućnom broju 109, bio je nekad profesor Antonín Svoboda., ne4svakidašnja pojava češke povijesti. Još 1938. godine pronašao je mehaničko analogno računalo za upravljanje paljbom protuavionskih topova, koji bi njemačkim bombarderima lijepo potkresali krila. Izdajnički političari su pak vojsci zabranili braniti republiku. Češki pokret otpora je na sreću uspio Svobodu prokrijumčariti prvo u Francusku a potom u SAD, gdje se svojim izumima mogao i dalje boriti protiv nacista. Za američku vojsku konstruirao je protuavionske nišane i elektronička računala, postavši jedan od osnivača kibernetike. Nakon rata vratio se u domovinu s namjerom da od Čehoslovačke učini kompjutorsku velesilu. Samo što su u veljači 1948. vlast prigrabili komunisti i sve je opet bilo drugačije. Novi režim nije Svobodi mogao oprostiti suradnju s imperijalistima. Ipak bio je previše dragocjen da bi ga poslali u rudnik urana. Boljševička osveta bila je kudikamo rafiniranija: dodijelili su mu kuću za gradnju prvog računala u Čehoslovačkoj, ali zgrada na Hradčanima koju su mu dali bila je stara i vlažna što je uništavalo releje i elektrode od kojih se računalo sastojalo. U pauzama gradnje računala koje je zauzimalo većinu trokatne palače, profesor Svoboda je išao gasiti žeđ kod Crnog vola. Pa tako i u veljači 1960. godine, kada je računalo izgorjelo.
Godine 1997. usađena je u zid zgrade brončana spomen ploča na kojoj je pisalo: „Ovdje, na Loretanskom trgu broj 3 u Laboratoriju matematičkih strojeva bio je pod vodstvom doc. ing. Antonína Svobode (1906. – 1980.) od godine 1950. projektiran a u rujnu 1957. pušteno u rad prvo čehoslovačko automatsko računalo SAPO.“ Samo što je 2010. godine ploču netko ukrao i vjerojatno prodao u otpad.
Današnji izgled pivnica je dobila 1965. godine, uređena je u stilu kasnog Expa 58. Počinje predvorjem opremljenim pultom za pivo na stojećke, odakle s lijeve strane vode dvoja vrata u kuhinju i u zahode, a s desne strane treća vrata vode u d vije nadsvođene prostorije šanka i viteške sobe. Interijer krase masivni hrastovi stolovi s klupama i prozorske table od pseudo srednjevjekovnog stakla, koje je kod točionika brutalno prorezano otvorom ventilacije. Naivne slike plemenitaša kako piju iz vrčeva ili grobova plemenitih rodova na zidovima djelo su Karela Vosola, gostioničarskog slikara i ovdašnjeg štamgasta. Posebnu pozornost zaslužuje svjetiljka u obliku drvene daske obješena iznad pipe lancima za stropne grede. Baš odatle nosila je pivo u vrču gospodična Květuška u filmu Adela nije večerala, kad je u nedalekoj uskoj uličici sa stepenicama, koja od Loretanske vodi u ulicu Úvoz iz kanala izronio svjetski poznati detektiv Nick Carter: „Vi muškarci ste kao mali dječaci... Moram požuriti, da se ne slegne pjena, jer bi mi moj djeda zvocao!“
U razdoblju gradnje svijetle sutrašnjice postao je Crni vol utočište mnogih kulturnih veličina, često i onih koji su pali u nemilost totalitarnog režima. Tako su se ovdje sastajali primjerice filozof Karel Kosík i spisatelj Karel Pecka. Iz Novog Svijeta (Nový Svět je prekrasna pitoreskna četvrt, gdje su živjele slavne osobe, poput danskog astronoma Tyche de Braha, ali i režisera, umjetnika, pisaca i boema, nazivan i praškim Montmartrom. nap. prev.) su nadrealisti Eva i Jan Švankmajer imali dovde samo komadić. Kunsthistoričar Pavel Preiss ovamo je na pivo s rumom dolazio iz Šternberske palače. A gostovao je tu i pjesnik Ivan Wernisch, koji je 70-ih godina radio kao noćni čuvar u nedalekoj Loreti. Upravo uz njega vezana je dražesna priča:
Jedne lipanjske večeri 1972. godine izišao Wernisch na terasu pred Loretom da se nadiše svježeg zraka nakon odrađenog obilaska. U sumraku je pred sobom spazio crvenu sjajeću točku a za njom je razaznao bradato lice kubanskog diktatora Fidela Castra. El Commadante je naime, upravo boravio u Pragu u državničkom posjeti i na balkonu ministarstva vanjskih poslova u Černinskoj palači preko puta uživao u svojoj golemoj cigari. Ivanu se ruka sama spustila na futrolu s pištoljem, koji mu je radni narod povjerio radi obrane kulturnog dobra. Metu nije bilo moguće previdjeti. Pivnica U černého vola bila je na sreću još otvorena, pa je s nekoliko odmjerenih piva atentat bio osujećen još u zametku. Tako je alkohol spasio čovječanstvo od prijetnje Trećeg svjetskog rata.
U divljim 90. godinama 20. stoljeća Crnom je volu prijetilo da kao i većina drugih hradčanskih gostionica bude promijenjen u turističku atrakciju. Ovdašnji štamgasti su na sreću osnovali Društvo prijatelja Crnog vola, kojemu je pošlo za rukom uvjeriti tadašnjeg ministra Tomáša Ježeka da lokal izuzme iz „male privatizacije“ i tako je on do današnjih dana sačuvan kao nadaleko jedina kvartovska birtija s ljudskim licem. Dobit od poslovanja pivnice od tog vremena ide susjednoj Školi Jaroslava Ježeka za osobe oštećenog vida, tako da ovdje možete istovremeno poboljšavati udio alkohola u krvi i – karmu. Ovaj lokal lako ćete poznati: u uličnom nizu kuća ova jedina nema trijem. (P. S.)
Naslov „Kod Vola na jarca“ znači da se u pivnici Kod crnog uz plzeňský Prazdroj toči i pivo Kozel, koje se proizvodi u Velikim Popovicama.
S češkog preveo Mato Pejić
Naslovna ilustracija – Pivnica U černého vola u stripu Božić u Pragu Jaroslava Rudiša
