Kako su se tri brata obradovala
Nauživali smo se ljepota Ostrave, te smo preko Bohumina stigli do Češkog Tješina. U Češkom Tješinu se pivo ne kuha, ali dovoljno je prijeći mostom preko rijeke Olše do poljskog Tješina. Godinama to nije bilo moguće, tim više smo za tim žudjeli. Tješinska kneževina trajala je više od šesto godina i onda je nakon Prvog svjetskog rata
odjednom podijeljeno popola, između Poljske i Čehoslovačke. Razdijeljeno je sve, uključujući i glavni grad. Sada sam konačno mogao otići na drugu obalu, bilo je dovoljno na mostu pokazati osobnu iskaznicu.
Poljski su Tješinjani bili ljubazni, govorio sam im češki, oni su odgovarali poljski i upućivali na sve tješinske znamenitosti. I rekli da ne smijem nipošto propustiti posjetiti Zdenac tri brata. I nisam. To je izvor u malom ukrašenom paviljonu. Pogledao sam u vrelo i shvatio koliko sam zapravo žedan. Neposredno pored zdenca stoji gostionica. Stoji i mami. Zove se kod tri brata. Uđem i kažem: „Dzien dobry! Popio bih pivo, ali imam samo češke novce. hoćete li mi natočiti?" Gostioničar potvrdi i pita me koje pivo želim. Brackie ili Žywiecko? Kažem mu da, kad god je to moguće, pijem lokalno pivo. Dakle, uzet ću Brackie, pošto sam čuo da se vari u Tješinu. Gostioničar me pak upozorio: „Oprezno s njim, jako je!" i natočio. Štamgasti su mi odmah napravili mjesta među sobom za počasnim stolom, te se stali propitivati i pripovijedati. Iz njihovih sam riječi najstariju povijest Tješina shvatio evo ovako:
Jednom su živjela u zemlji poljskoj tri brata. Bili su kneževi sinovi i zvali se Leszko, Bolko i Cieszko. Otac knez se bojao da bi se braća mogla udružiti protiv njega i svrgnuti ga s prijestolja, ili se pak posvađati međusobno i jedan drugome učiniti nažao. Stoga je svakoga poslao u drugi kraj svoga pristranoga carstva - jednoga na sjever, drugoga na istok, trećega na jug. Zahvaljujući razdvojenosti prinčeva poljska je godinama živjela u miru. Jedanput se princu Liszku prohtjelo zabaviti se lovom u pograničnoj prašumi nad rječicom, koju su zvali Olše. Došao je sa sjevera i umoran od duga puta zaustavio se kod izvora, koji je žuborio u šumarku. Samo što je otpočinuo, začuo se iz gaja čudni šum. Kad ono - stiže s istočne strane brat Bolko, a s južne brat Cieszko. Sva tri brata došla su u isto vrijeme na istu ideju.
Kneževska braća sjahala s konja i - obradovana susretom nakon duge razdvojenosti, stadoše vriskati podcikivati sve snažno se lupajući po plećima. Kad su se od silne dragosti dobro umorili, te tada počeše govoriti. „E, baš smo se obradovali!," rekao je Cieszko. „Toliko da me od toga bole i ruke i pleća!," dodao je Bolko. A Leszko će na to: „Gledajte braćo, nešto toj našoj radosti ipak fali!"
Razmišljala kneževska braća, razmišljala, dok se Cieszko nije dosjetio: „Našoj radosti fali piwo!" Baš tako je rekao. (Primijetit ćete, da je to uzviknuo na poljskom, dakle nipošto „pivo", nego „piwo", s duplim w.) Braća mu dadoše za pravo - i nedaleko od izvora izgradiše pivovaru. Tako to piše u kronikama, ali to baš nije istina. Prinčevi nikada ništa ne grade, samo kažu, a ono se izgradi samo. A onda im to povjesničari pripišu u dobra djela. U našem slučaju, braća su kod izvora napravili ležajeve, odnosno - legli su na travu i pričekali dok njihova vojna družina po okolici prikupi vješte podanike za gradnju. Pivarska tehnologija tada nije bila složena pa su ležeća braća brzo dočekala prvu šaržu. Za divno čudo, bila je dobra! Braća su je zajedno dokrajčila, a Cieszko je rekao: „Konačno je naša radost potpuna!" „Toliko da me od nje boli glava," dodao je Bolko. „Sva sreća da smo se sjetili napraviti ovdje konak," rekao je Leszko.
Cieszko će na to: „Zbog te radosti (potješenji) nazovimo našu pivovaru Tješin!" I učiniše tako. Bilo je to 810. godine. U stoljećima koja su slijedila, pokazalo se da pivovara zapinje za oko velikomoravskim knezovima iz susjedstva. Zauzeli su pivovaru, ali su se u tom kraju - valjda privučeni mirisom piva - pojavili Ugari i potisnuli Velikomoravsko carstvo. Tada je u svrhu obrane pivovare na susjednom brežuljku izgrađena kula - također Tješin. A tijekom slijedećih sto ili dvjesto godina već je interesenata za tješinsko pivo bilo toliko da se isplatilo za njih pored kule izgraditi grad - opet Tješin.
Pivu su od početka zvali Brackie - Bratsko - na uspomenu na Leszka, Bolka i Cieszka. U gradu se svake godine kao glavni praznik slavi blagdan tri brata, jer zbog njihove kneževske radosti već skoro 1200 godina izvore radost za sav tješinski puk. O blagdanu tri brata popije se more piva Bratskog - doduše samo u poljskom Tješinu. Preko Olše na češku stranu Brackie ne teče. Češke pivnice zauzeli su Radegast, Gambrinus, Budvar - to je porazni rezultat podjele grada 1920. godine. Vjerujem da će ulaskom dviju zemalja u šengenski prostor i euro-zonu doći i do ponovnog ujedinjenja Tješina i da će se Tješinjani na obje obale rijeke Olše radovati Bratskom pivu. Samo pozor - jest bardzo mocne!
Preveo Mato Pejić
