Jihlava
Iz Znojma, ako ne idemo u Dalešice, doći ćemo preko Okřiške do Jihlave. Ako se pak odlučimo posjetiti Dalešice, najbolje je odatle autobusom poći do Třebiča, odakle ćemo do Jihlave vlakom. temeljiti istraživači, koji žele posjetiti uistinu sve pivovare, mogu iz Třebiča, uz presjedanje u Studencu, poći do Velikog Meziřiča.
Tamo ih čeka Malotranska pivovara, gdje mogu kušati Velikomeziřički Hararch - svijetli lager, tamni lager i specijal. Tvrtka postoji od 2003. godine, a kuha od proljeća 2004. Proizvodi 380 hektolitara. Malostranska pivovara je gostioničarska pivovara u hotelu Jelinekova vila, pa su u objektu dakle može i prenoćiti, a u san će ga uljuljkati ugodni mirisi pivovare ili šum Balinke, pritoka rijeke Oslave. Ujutro pak putnika čeka put vlakom preko Studenca do Jihlave, jer posjet Jihlavi je obavezan.
Jihlavsky kolodvor udaljen je skoro tri kilometra od povijesnog središta, a pivovara je gotovo u samom centru. Stoga ćemo s kolodvora poći sredstvima javnog prijevoza. Jihlava je u srednjem vijeku bila rudarski grad. Prvi rudari kod nas bili su većinom iz njemačkog govornog područja. Dok su drugi gradovi što su ih osnivali Nijemci, listom bohemizirani, Jihlava je ostala otok njemačkog jezika usred češke Vysočine. razumije se da se pivo ovdje kuhalo od pamtivijeka. Od drugih kraljevskih gradova Jihlava se razlikovala po izvanrednoj kvaliteti svoga piva. Dokazano je da se jihlavsko pivo još u 15. stoljeću vozilo čak do Beča - no ne znam ima li to veze sa rebrom, rudarima ili njemačkim jezikom.
Godine 1859. odlučili su jihlavski pivari likvidirati posljednje četiri male pivovare i utemeljiti zajedničku gradsku pivovaru. Gradili su je tijekom 1860. godine, a otvorili 1861.
U vrijeme privatizacije, koja je nastupila nakon 1989. godine, doživjela je jihlavska pivovara zanimljivu epizodu: Godine 1995. osamdeset posto dionica dolazi u ruke gospodina karla Schwarza, šefa austrijskog društva Braurei Zwettel Karl Schwarz Ges. m.b.H. Obitelj pivara Schwarz potječe iz okolice Třebiča i gospodin Schwarz je očito htio ulaskom u Jihlavu nastaviti davne dobre moravsko-austrijske pivarske odnose i njemačku tradiciju Jihlave. U ruiniranu pivovaru uložio je tijekom nekoliko mjeseci 270 milijuna kruna. Izjavljivao je da je njegova obiteljska tvrtka neprijatelj jedinstvenog okusa piva, koju nameću najveći američki i europski pivovarski koncerni, i da bi svaki region morao imati svoje pivo karakterističnog okusa. U tom smisli htio je jihlavsku pivovaru ustrojiti kao regionalnu pivovaru regije Vysočina. Imao je velike planove, pa je primjerice htio na Vysočini obnoviti i uzgoj hmelja. Ali, naletio je na češku stvarnost. Stari pošteni austrijski poduzetnik nije shvaćao nakaradni platežni moral čeških poslovnih partnera, čudesno češko pravno okruženje i nespremnost države da s tim nešto učini. Na kraju je izgubio povjerenje u češko poduzetništvo i odlučio je povući se odatle. Za nas je nepojmljivo da je glavni za gospodina Schwarza bilo to, što si u Austriji poduzetnik njegove reputacije - s besprijekornom obiteljskom tvrtkom i počasnom titulom zemaljskog komercijalnog savjetnika - ne može dopustiti da bude vlasnik poduzeća, koje ima milijunske dugove, nastale bez njegove krivice.
Gospodin Schwarz se pak prema Jihlavi ponio izvanredno velikodušno. Dionice je prenio na upravu pivovare, ne tražeći ni povratak stotina milijuna kruna, koje je investirao u Jihlavu. Htio je samo da se imena članova njegove obitelji izbrišu iz svih organa poduzeća. To se i dogodilo, i pivovara je dobila novu priliku. Kapa dolje gospodinu Karlu Schwarzu! Poduzetnik njegova formata zaslužuje svako poštovanje.
Menadžment pivovare na čelu s generalnim direktorom Janom Kylbergerom prihvatio je ovu priliku i uspio je iskoristiti. Pivovara je sada rekonstruirana, uvela je cilindrično konusne tankove, kuha kvalitetno pivo i što je najvažnije - uspjela se izvući iz dugova. Obnovljena je i pivovarska restauracija. U Jihlavi su se odlučili za originalni put: nikakav fitnes centar, kakve smo već više puta sretali u pivovarskim restauracijama. U vrtu pivovarske restauracije uredili su dječje igralište! Očevi u Jihlavi ne moraju se bojati, da će biti izvrgnuti kritikama na račun svoga pogubnog odgojnog utjecaja, kada s djecom pođu na pivo. Upravo suprotno, djeca vabe očeve na pivo, kad se požele poigrati.
Jihlavsko pivo tradicionalno se zove Ježej (jež). Ježek (Igel) je životinja iz grba grada Jihlave (Iglau). Pivari se tako stavljajući ježa na svoje etikete nadovezuju na sve dobre t6radicije grada; to ih obvezuje da drže izvanrednu razinu kvalitete svoga piva. Danas kuhaju jedanaest vrsta piva, od čega dvije za trgovačke lance, pa zapravo imaju devet vlastitih marki - i to je dovoljno. Pored Austrije, kamo se pivo iz Jihlave izvozi već više od petsto godina, jihlavski se Ježevi šire i po Njemačkoj, Italiji i Švedskoj. A u Češkoj je Ježek poznat kao pivo koje bocka! 1
Jihlavski Ježek nas je bockanjem potaknuo na nova postignuća, pa se vraćamo na kolodvor i preko Dobronjina dolazimo do Havličkova Broda. U Dobronjinu se možemo podsjetiti na nedaleku Polnu, poznatu ne samo po polnjanskom procesu, nego i po krasnoj građanskoj pivovari, koja je kuhala pivo do 1950. godine. Nakon toga su se tu još neko vrijeme proizvodile limunade, ali onda je pivovara tridesetak godina samo propadala. Poslije 2000. godine upalilo se svjetlo nade, kada se pojavio poduzetnik Ivan Vlach, koji je počeo vraćati pivovaru u prvobitno stanje. Planirao je urediti mini pivovaru, restauraciju, klub mladeži - ukratko, revitalizaciju cijelog areala. Već je smislio, da će u pivnici trajnu rezervaciju mjesta imati gospodin Bohumil Hrabal, odnosno - da mu stolicu nitko ne bi zaposjeo - sjedila bi na njoj Hrabalova lutka. Hrabal je naime usko povezan s pivovarom u Polni, jer je njegov otac ovdje radio, prije nego što je postao upravnik u Nymburku. Postřižiny (Košeno-striženo) dakle nisu samo odjek Hrabalova djetinjstva u Nymburku, možda je u njima i komadić Polne.
Ali, obnova pivovare u Polni otegla se, i 2007. godine još nije bila gotova. Ali valjda ćemo je dočekati 2008.2
1Ukupna proizvodnja Ježeva (i s njima udruženih Pivoja i Telčevskih Zachariaša) u Jihlavi premašuje 230 tisuća hektolitara.
2Nažalost, mini pivovara u Polni nije otvorena ni do danas, op. prev.
Preveo Mato Pejić
