Susjed gospođe Smith zvao se Jan Olaf Andersson i bio je soboslikar. Njegov djed, Sven Persson, je također bio soboslikar. Kao i njegov sin Jan Olafov otac. (Tako bi počeo Ionesco da je umjesto u Francusku izbjego u Švedsku.)
Kad dođe vrijeme, kćer im se, Greta Olafsdoter Andersson uda za Faruka Zelića, rodom iz Potkozarja, sina Muhamedovog, a od majke Dušice, rođene Momčilović.
Sverker Yngve Andersson, bio je potomac vikinga, rođen u Kiruni, daleko na sjeveru, u regiji poznatijoj kao Laapland. Rođen je krajem sedamnaestog stoljeća, u tada malom rudarskom gradiću gdje ljeti temperatura dobaci i do sedamnaest celzijusa, a zimi se sagne i preko trideset ispod mosta. I tada zna biti sunčano, pa se sunčane naočale prodaju u istom taktu cijele godine.
Faruk, s početka, rođen je dakle u Potkozarju i bio je taman za peti razred kad ga dovelo u tu Krunu. Pitalo oca gdje bi se skrasili, a on rudar pa prstom upro u Lapland.
Čeko ih i stan i poso. Tri sobe, jedna gledala na rudnik, a s kuhinjskog balkona se lomila polarna svjetlost.
To je ono kad nevidljiva ruka najdebljim kistom šara po svjetlu iz zaoka oblakosličnih valova.
Nema tog pisca, braco, koji bi to opiso, ni tog slikara koji bi te boje prekopiro.
I za soboslikara Jana Olafa bio je to krupan zalogaj.
E, baš je on ćer udo za Muhamedova sina i vjenčanje zakazo u omalenoj crkvi pet kilometara od Kirune. U kojoj se i on sam jedared vjenčo.
Pop je bio protestanski, a kaki bi bio, kao što i priliči Laplandu. Obučen u bijele halje, lijepo očešljane duge crne kose, na onom je svjetlu baco na samog Isusa.
Nije ni on, a i niko od onije svatova marjo za crkvu i vjeru, ni mladinu, ni mladoženjinu.
Nit te iko pito es kršen i kad.
Otpjevalo par pjesama uz harmonku i violinu ko što bi i pod Kozarom.
Suvog mesa od irvasa, domaće votke pun potok, i janje za kraj.
Za dvije je godne opet palo janje, kad se Muhamedu i Janu rodi prvo unuče, Hana Britt Zelić Andersson.
Nisam vidjo veće sreće od svih zemalja što sam obišo i naciona što sam sreo.
Kakva je to ljepota od malog čeda bila.
Jebo ti naciju!