Istočnočeške pivovare

K. H. Mache smo se sjetili, kad smo u Nachodu sjeli na vlak i preko Tyništa i Hradca Kralove putovali u Pardubice. Tim je putem naime Macha junački prođao pješice. Također je išao preko Hradeca za Parduibice, ali prije toga se iz Dcvora Kralove zaputio do Miletina. S jedne strane se radovao miletinskom pivu, a s druge strane htio je tamo posjetiti prijatelja Erbena.

Erbena možete u Miletinu posjetiti i danas, stalno tamo stoji na trgu. I miletinsko pivo se također može kušati, barem od 1997. godine, kada je započela proizvodnja u Susjedskoj pivovari, koja kuha pivo za gostionicu Sousedsky dům i za nekoliko drugih lokala u miletinu i okolici¹. Ali u Miletin ne vozi vlak, a posjet bi nas odveo predaleko od našeg pravca kretanja. Stoga Miletin ostavljam vašem osobnom istraživanju.

Osma stanica našeg vlaka od Nachoda je Opočno. Tu bismo mogli presjesti na šinobus do Dobruške, koja je poznata po F. L. Věku i po Maloj staročeškoj pivovari. Ona nastavlja tradicije gradske pivovare iz 1870. godine (opet domoljubna reakcija na rat iz 1866. godine, jednako kao u Nachodu), koja je bila zatvorena 1995. godine. Deset godina kasnije ponovno je počela kuhati pivo Rampušak, svijetlu dvanaesticu. (Pažnja, nemojte to pivo pobrkati s pivom Rampuš, koje se ovdje pod Orličko gorje dovozi iz Broumova!). Početkom 2006. godine pivovara je dva puta gorjela – prvo je izgorjela sladara, a drugi požar uništio je i samu pivovaru. Oba požara potpalio je isti piroman, koji je htio spriječiti proizvodnju slada i piva u Dobruški. Uhvaćen je i pravomoćno osuđen na osam godina. To međutim ne može vlasnicima nadoknaditi višemilijunsku štetu. Zato pivopije koje putuju oko Dobruške ne bi smjeli propustiti posjet pivovari; isplati se proboraviti malo kod njih i primjereno konzumirati.

U Tyništu nad Orlici moglo bi se presjesti na vlak do Žamberka. Tamo od 1997. godine radi svake pažnje vrijedna pivovara Intero, vlasnika Miloša Chmelana (naime – Hmeljića). S takvim prezimenom pivovara ne može a da ne prosperira, pa i ako pivo kuhaju unajmljeni pivari. Ovdje se kuha pivo Žamberački vepar u pet osnovnih vrsta i još pet specijala, kapacitet je oko tristo hektolitara.

Vlak od Tyništa do Hradeca staje još u Třebechovicama pod Orebem. Tamo se m ože sići i poći oko pet kilometara pješice do Běelče nad Orlici, gdje od 1993. godine pivopijama na usluzi stoji gostioničarska pivovara U Hušku. Kuha svijetli lager Bělečki car i skuha ga godišnje 100 do 200 hektolitara.

Napokon stižemo u Hradec Kralove. Taj grad koji je bio svadbeni poklon povijesno je središte Istočne Češke, i tu se pivo kuhalo od pamtivijeka. Zbog dobrog hradečkoga piva se sigurno ovdje i stacionirala princeza udovica Eliška Rejčka, a radi toga piva često ju je ovdje posjećivao i istaknuti češki plemić gospodin Jindřich iz Lipe, kad je konačno postao njezin prijatelj a poslije i tajni muž. Nažalost, građani Hradeca su na izmaku dvadesetog stoljeća napustili ovu dobru tradiciju. Pivovaru su zatvorili i – da više ne bi mogla biti obnovljena – njenu ponosnu zgradu preradili za županijski ured. Koji zastrašujući primjer! Ne razumijem, kako su hradečki patrioti mogli dopustiti, da se u njihov grad sada mora uvoziti pivo iz konkurentskih Pardubica! No, pobunio se jedan jedini građanin – gospodin Milan Rambousek, koji je 2002. godine na Velikom trgu otvorio svoju Party-pivovaru. Na raspolaganju mu je bilo nepunih četrnaest četvornih metara prostora. Tu je izgradio pivovaru u kojoj je kuhao nekoliko vrsta piva. Pivovara je temeljito skrivena – nema natpisne ploče a bez prethodne najave je ne može ni posjetiti, pa tako ni kušati njena piva. Mome srcu najviše godi ime jednog od tamošnjih piva – tamni lager Eliškino kraljevsko. Pivo gospodina Rambouseka doduše ne može napojiti žedni Hradec, ali hradečku čast ipak brani.

No, možda je to bilo potpuno drugačije. Možda je pivovara propala samo zbog nesposobnosti uprave, a hradečki županijski oci su – prenamjenjujući zgradu pivovare u županijski ured, možda spasili njenu sjajnu arhitekturu. Tome u prilog govori i posljednja vijest iz 2007. godine – uporna nastojanja gospodina Rambouseka uvjerila su gospodu županijske činovnike. Došlo im je u glavu i dozvolili su mu da u dvorani županijskog poglavarstva u bivšoj pivovari uredi muzej piva. I to ne makar kakav muzej s neživim predmetima, nego živi muzej, u kojem se već sada kuha pravo pivo. Tako se hodnicima županijskog ureda provlači fini miris slada a ugledni posjetitelji mogu kušati Eliškino kraljevsko. Valjda će taj užitak dočekati i prost puk, koji će se moći okrijepiti dok čeka na red u uredima. Možda se to vremenom promijeni, pa se ovdje neće dolaziti na pivo između dvaju poslova na šalterima, nego će se šalterski poslovi obavljati između razdraganih kušanja jedinstvenog piva iz hradečke županijske uprave.

Ima Hradec još jednu zanimljivu pivsku posebnost. To je još jedna minipivovara – primijetit ćete da se tako Hradec Kralove uvrštava u skupinu istaknutih pivovarskih gradova, u kojoj su Prag, Plzenj, Brno, Olomouc i Ostrava, koja imaju više od jedne minipivovare. Ta pivovara zove se Kućna recesijska pivovara kod Antenca. Ime poprilično bizarno, ali ukazuje na to, da vlasnik Petr Antenac Hošek pivovaru vodi kao hobi a živi od nečeg potpuno drugog. Logo pivovare je satelitska antena, ali u njoj ćete naći za divno čudo zanimljivo pivo. Ali pozor: pivovara Kod Antenca je još manja od minipivovare, to je kućna pivovara. Vlasnik je dakle homebrewer, kako se to moderno kaže. Pivo iz kućne pivovare smije, po odredbama zakona piti samo osobe bliske i najbliže proizvođaču. Stoga je homebrewer Antenac osnovao privatni degustacijski klub. Tako može pivo dati na kušanje i prijateljima, koji nađu put do njega.¹

Od Hradeca Kralove do Pardubica je ciglih dvadeset kilometara. Unatoč tome to su županijska središta dviju istočnočeških županija Zato što se pretpostavlja da turisti baš i ne bi išli iz jednog grada u drugi – ili je to Hradečanin, pa što ima tražiti u Pardubicama, ili je Pardubičanin, pa što bi išao u Hradec – ukinuta je crvena turistička oznaka, koja je u totalitarnom režimu spajala sva grada preko Kunjetičke gore. Cesta i pruga za sada nisu ukinute. Iskoristimo to i za nekoliko minuta stići ćemo u slijedeću istočnočešku metropolu.