Kalendarski prvi dan proljeća 21. ožujka (jer onaj astronomski obični urani, pa je bio jučer) obilježava se i kao svjetski dan poezije. UNESCO ga je proglasio 1999. godine, „s ciljem podržavanja jezične raznolikosti kroz poetsko izražavanje i povećanje mogućnosti da se čuju ugroženi jezici“.
Premnogi su stihovi i na premnogim jezicima napisani u počast i na slavu dragocjene pjenušave tekućine, pa ćemo i današnji dan proslaviti jednom odom pivu, odnosno kultnoj praškoj pivnici.
Riječ je o plzeňskoj pivnici (dakle pivnici u kojoj se toči isključivo plzeňsko pivo Prazdroj) U Zletého tygra, koju smo ovdje više puno spominjali jer je riječ o nezaobilaznom međašu češke pivske kulture, o mjestu koje je proslavio prije svega slavni češki pisac Bohumil Hrabal. No, ovoga puta ne radi se o Hrabalovom djelu, nego o pjesmi kojoj se zna autor, ali se ne zna tko je on. Naime, u arhivu pivnice se čuva original pjesme napisane pisaćim strojem i vlastoručno potpisane s Josef Kubíček, ali nije nemoguće je reći da li se radi o Josefu Kubíčeku kiparu (1890. – 1972.) ili njegovu imenjaku i prezimenjaku Josefu Kubíčeku glumcu (1929.) ili možda nekom trećem Josefu Kubíčeku.
Pjesma se zove Hospůdka a ta riječ kojom Česi tepaju omiljenom ugostiteljskom lokalu umanjenica je od imenice hospoda, koja znači gostionica i u nas ne postoji odgovarajuća zamjena, je deminutivom od gostionice sigurno nitko ne bi tepao svom omiljenom mjestu.
Dakle:
Josef Kubíček: Hospůdka
Pivnica udobna mala
Kod tigra zlatnoga zvana
Davna je vremena znala
S čelom iz baroknih dana
Radost je puku nosila
Stoljeća slavna je bila
Pod svodom romanskim gostila
Sabinu, Máchu i Tyla.
Mnogo tu ljudi sjedi skupa
svi pivo iz krigle piju
Veselo buči jedna grupa
Drugi bol u čaši kriju
Dosta ih ode na dug put
Gdje je praznina samo
I putem željno htješe čut
Da tebe naći će tamo
Med svoje žućkaste zidove
Da opet goste primaš
I kako stare tako i nove
Sve ih na srcu imaš.
S češkog preveo Mato Pejić
Ilustracije iz knjige Kde pijí můzy (Lukáš Berný)