Hanušovice

Do Hanušovica dolazimo iz Litovli uz presjedanje u Červencu, Zabřehu i u Bludovu. Pivovara je nedaleko kolodvora a u kotlini među brdima nedaleko mosta preko rijeke Morave vrlo se dobro ističe. Hanušovice su postale grad tek 1975. godine, kada se slavilo 650. godina od prvog pisanog spomena općine.

Dobili su plavi grb grada sa zlatnom glavom; u toj zlatnoj glavi je u sredini cvijet lana, a sa strana dvije smreke, u glavnom polju grba je srebrni nazubljeni kotač, a pod njim dva zlatna klasa. To je „grb koji govori" i nastoji pokazati što je sve pridonijelo razvoju Hanušovica. Lan predstavlja tkaonice, smreke šumsko gospodarstvo u okolnim brdima - to razumijem. Ali ipak mnijem da najvažniji činitelji ovdašnjeg uspona nisu bili ni lan ni drvo. Bio je to kolodvor - važno željezničko čvorište - a njega u grbu ne vidim; nazubljeni kotač je naprosto simbol industrije, ne željeznice. Najviše problema mi pak zadaju oni klasovi. U ovdašnjoj gorskoj udolini poljoprivreda baš i nije cvala; klasje tu imaju mjesta samo ako simboliziraju pivarski ječam. A to mi se opet ne čini - imaju naime prekratke brkove.

Pivovara Holba Hanušovice je od 1996. godine dioničko društvo. Kuha četiri vrste piva, a sva se zovu Holba - Holba Classis, Holba Šerak, Holba Premium i Holba Free. Kuha prejko 400 tisuća hektolitara godišnje. Osim ovih piva, koja se ne stide svoga imena, i nemaju se zašto stidjeti, iz Hanušovica potječu također i jeftina piva, koja se prodaju u trgovačkim lancima. Ta piva obično ne otkrivaju mjesto nastanka, što - po mom mišljenju - može biti samo dobro.

Hanušovička pivovara je naime simpatično poduzeće, i to ne samo zbog svoga piva, nego i zbog izvanpivarskih aktivnosti. Skrbi ne samo o sebi, nego i o okolišu. Na prvom su mjestu pivovarski ribnjaci. pivovara ih ne treba za sebe, vidu crpi iz vlastitih izvora, koji imaju upravo djevičansku kvalitetu. Koliko znam, voda iz ribnjaka posljednji se put za kuhanje piva koristila u davno zatvorenoj dvorskoj pivovari u utvrdi Kost. Ribnjaci pod tamošnjim zidinama zovu se Crni i Bijeli. ali u Hanušovicama ničeg takvog nema, niti je bilo. Bit će da skrb o ribnjacima proizlazi iz ekološke svijesti menadžmenta pivovare, a to je rijetka pojava. U ribnjacima se množe žabe i krastače, a ima tu i bjelouški. A pivovarskim radnicima je ugodno kad je u okolici pivovare lijepo i - prirodno.

Ekološka svijest manifestira se i kroz skrb o risu. Ne mislim time da članovi uprave pivovare u slobodno vrijeme hodaju stazama Jesenika ili Kralickoga Sněžnika i promatraju ove rijetke zvijere, koje tamo eventualno zalutaju. jednostavnije je dati sponzorski prilog olomoučkom zoološkom vrtu na Svetom Kopečku. I to piovari služi na čast.

Napokon, spomenimo i tradicionalni godišnji turistički pohod Pivovarska četvorka ili Putovanje za reskim pivom iz gora. Trase različite duljine počinju u Hanušovicama, Šumperku ili u Kralikyma, a završavaju sve na istom mjestu - kod reskog piva iz gora, odnosno u pivovari Holba. Mislim da zbog svih tih silnih dobrih stvari možemo pivarima iz Hanušovica oprostiti ono pivo iz supermarketa, što kažete?

U Hanušovicama predvečer sjedamo na vlak, koji će nas preko Ramzovskoga sedla prevesti do Šlezije, do Jesenika. Tamo presjedamo na vlak do Krnova, za sumraka prolazimo poljskim područjem preko Glucholaza. Iz Krnova u Opavu stižemo kasno, pa je neophodno prethodno osigurati noćenje.

Preveo Mato Pejić