Čari perivoja

Da nije bilo poznate velikaške obitelji, da nisu ti grofovi prepoznali neponovljivost ove kotline i odlučili upravo ovdje podići jedno od svojih boravišta, da nisu predvidjeli iskoristivost tople vode, te da nisu slučajno bili kolekcionari rijetkoga raslinja, a onda i da nisu mogli egzotične primjerke biljnih vrsta dobavljati sa svih četiriju strana svijeta, i da ih nisu ovdje sadili i o njima dostojno skrbili, ne bi bilo kupališnog perivoja kojim tko ne prošeće, kao da nije ni bio u Daruvaru.

Da nije dakle bilo svega toga, ovaj bi grad morao smisliti štogod drugo čime će se dičiti i čega će mu biti puna usta u razgovoru s namjernicima i dalekim prijateljima. Ovako, to je riješeno. Još davno osigurani su sjajni motivi za turističke prospekte, mamac za mnogobrojne goste, jamstvo da će svakomu odmor ili oporavak proteći u ugodnom okruženju raskošnih cvjetnih rundela i aleja s drvećem za koje nisu ni znali da postoji. Da će moći zadivljeno zuriti u moćnu konstituciju crnog oraha, nahodati se oko debla divovske platane, istegnuti vrat pokušavajući ugledati vrh piramidalnog hrasta, uvjeriti se da jasenoliki javor sa svojim nezgrapnim rahitičnim i gulavim granama zapravo uopće nije lijep i da se, odjenuvši debelu okruglastu odoru golemoga lišća samo pravi kao da jest. I svatko, do mile volje, prema vlastitim opredjeljenjima i ukusu može birati u koje mu je doba park najljepši – da li u proljeće kada se zazelene krošnje i zašarene cvijetnjaci, u ljeto kad se parkom razliježe vesela dječja graja, možda ujesen kada možete provlačiti noge kroz debeli šuštavi tepih otpaloga lišća ili pak zimi, kada se usred snježnog pokrivača puši iz bazena s toplom vodom, a glave kupača koje izviruju iz njega prizor čine čudesnim.

Možda će vas razveseliti koncert žabljeg kreketa ili će vas potmula tutnjava i kloparanje vlaka podsjetiti na štogod drago, davno, i gotovo zaboravljeno. Možda vam se za vjetrovita dana dopadne šum stoljetnih krošnja ili, unatoč sjaju obnovljena restorana u njegovoj atmosferi otkrijete patinu slavnih dana kupališnog svratišta.

Napokon, možda će vas zaintrigirati huk strojeva u zgradama što su perivoju nasuprot, s druge strane vodotoka Toplice, u čijem koritu vijuga nekoliko pramičaka, klizeći po golom kamenju, i koja grgoće i klokoće tek nakon obilnije kiše – u proizvodnom pogonu, skladištima, ekonomskom dvorištu i voznom parku Daruvarske pivovare.

Što li se krije iza debelih zidova punionice, kako li zvekeću i cinciliču boce gurajući se oko dozatora koji će u njih uliti nula tri ili nula pet onoga čemu rijetko tko može odoljeti – Staročeškog piva. Koliko je pjenušavog zadovoljstva pod žutom ceradom tegljača na utovarnoj rampi i tko će sve to popiti. A onda možete učiniti nekoliko koraka do terase restorana, pa odgovoru na to pitanje dati svoj vlastiti, pa makar i skroman, doprinos.