Bidé

Kažu da psi sliče svojim gospodarima.

Pudlasta gospođa, recimo, na plaži, s natapiranim žutim psićem čini jedan neodvojiv sklad.

Nakostriješeni buldog ježastih obrva podsjeća na nabildanog šetača na kratkom povezu.

Razni šeferi pljunuti su njihovi dvonožni prijatelji, a tankonogi hrtovi, nabadaju potpeticama kao i njihove tankoćudne dame.

E, sad! Jel to psihologija il zoologija, jebemliga.

I države, kažu, sliče svojim građanima.

Svojim činovnicima, čistačima i herojima.

Odvajkada se držalo one da ne valja zajebati čovjeka. Državu - ko jebe.

Prevari, utaji, podmiti! - izdaj mjenicu bez pokrića, ne plati porez, odloži smeće pored koša, iskipaj zarđali frižider u najbliži šumarak, sipaj plavi dizel, posudi alat s posla!

Glasaj kontra! Ruši vladu što ne smanjuje administraciju! Štrajkaj kad je hoće smanjiti!

I kuće, nastambe - i one umiju sličiti svojim graditeljima.

Otvorene, sa staklenim stijenama cijelom širinom, tri dimnjaka i dvije garaže. Ili one s dva mala prozora, omanje, koje ćemo poslije nadograđivati cijeloga života. Pa dvokatnice s boravkom od sto kvadarata. Da se nađe kad se djeca budu ženila, ili ne daj bože, netko umre.

(Znam jednoga što je u istom dvorištu sagradio dvije identične kuće, da ne kupuje još jedan plac. Jedini problem je što ni u jednoj nikada ni on ni itko negov neće živjeti.)

Projiciramo mi i na druge stvari. Vozila, na primjer. Ne kaže se bez vraga da automobili "kompenziraju" neke naše nedostatke, zamrle nam funkcije. Osobine i sklonosti.

Znate to...

Ipak ništa nije oslikalo naš karakter kao jedno keramičko čudovište.

Najnekorisnija stvar poslije parlamentarne demokracije.

Bidè.

Ta se spodoba ugrađivala u gotovo svako kupatilo osamdesetih.

Svatko tko bi došao vidjeti novu kuću starog znanca primijetivši TO, izrazio bi glasno divljenje.

- O, pa i bidè imate - svaka čast!

Gazda bi stisnuo gumbić, špricnuo koji put i važno pogledao prisutne.

Tom bi se impresijom obično završavala priča o bideù i vratila ga kući, u finije francuske kupleraje s početka osamnaestog stoljeća.

Kad se manje ispirao mozak, a više....

I sad bi me Mato pitao kakve to veze ima s pivom.

Pa, lijepe, odgovorio bih mu.