Benešov
O tome kako je prestolonasljednik Franjo Ferdinand 1887. godine kupio i potom i unaprijedio benešovsku pivovaru, kako bi na Konopište mogao dovesti svoju dragu Sofiju, već smo podrobno ispričali. Sad samo nekoliko riječi o tome što je tomu prethodilo. Godine 1595. dao je Archleb iz Kunovica mještanima vazalskog grada Benešova privilegij,
koji im je omogućavao slobodno i neometano varenje piva „sada i u vrijeme buduće i vječno". To je najstariji pisani dokaz o kuhanju benešovskog piva. Gospodin Archleb iz Kunovica imao je jamačno dobre namjere s tom slobodom i vječnim vremenom, ali nedugo potom počeo je tridesetogodišnji rat i u Benešov su nahrupili Šveđani. A oni su su ukinuli ne samo slobode mještana Benešova, nego i njihovu pivovaru. Grada je ponovno dobio na značenju, tek kad je tuda 1871. godine prošla željeznica iz beča prema Pragu. Željeznička veza pobudila je obećavajući razvoj grada, pa su tako građani Benešova već 1872. godine osnovali dioničko društvo, koje je na kraju grada izgradilo sladaru. No, nisu imali dovoljno kapitala, pa su zato slijedeće godine smanjili sladaru i u dijelu iste zgrade otvorili pivovaru. Još uvijek nisu uspijevali financijski pokriti oba ta poduzeća, pa je za njih bilo spasonosno rješenje, kada su pivovaru sa sladarom mogli prodati Francu Ferdinandu. On je čitavo desetljeće investirao u pivovaru,l dok 1897. godine nije završio sa svim dogradnjama.
Godine 1923. pivovara je podržavljena i ponovo rekonstruirana. Tada uzorna pivovara bila je 1938. godine domaćin održavanja Svedržavnog prvog skupa čeških majstora pivara.
Poratni razvoj, nacionalizacija godine 1948. i socijalističke reorganizacije rezultirali su padom proizvodnje, a potom tek skromni i sporadični rast. Godine 1990. pivovaru preuzima dioničko društvo Pivovare Bohemia, koje je podiglo kvalitetu i uvela novo ime piva - Ferdinand. Od 1993. godine pivovara je samostalna, a danas je u vlasništvu tvrtke Pivovara Ferdinand d.d. Međutim, stvar nije u imenima društava, nego u kvaliteti piva koje pivovara kuha. Ima ih šest vrsta, od toga četiri Ferdinanda, potom šank pivo Blanicky rytiř i konačno specijal Sedm kuli. Proizvodnja posljednjih godina raste i već je premašila cifru od sto sedamdeset tisuća hektolitara.
U Benešovu se pivo kuha tradicionalnim načinom i na svakoj etiketi je naznačeno da je to „istinsko pivo". Njihovo istinsko pivo istinski ima okus piva. I kada ugledate kamion na čijoj ceradi piše: „Dovezli nam Ferdinanda, gospođo Müllerova", pustite svoje srce neka se raduje!
U Benešovu ne moramo čekati da dođe kamion, jer je tu nekoliko lokala, gdje nas čeka cijeli asortiman pivovare. Kad kušamo sve što trebamo kušati, vratimo se na kolodvor i preko Olbramovica dolazimo do Sedličana. Tu preporučujem noćenje, pošto dalje do Vysokoga Chlumca moramo pješice a put je dug šest kilometara. Ostavimo ga stoga radije za sutra i zaputimo se tamo osvježeni i s novom voljom.
Preveo Mato Pejić
