Nepobitna je činjenica da je potrošnja piva u vrućim ljetnim mjesecima od dvostruko do višestruko veća nego tijekom hladnih zima i da se kudikamo više popije za lipanjsko-srpanjskih nogometnih prvenstava nego uz siječanjska rukometna natjecanja. Pa, možemo li onda reći da je pivo sezonsko piće? Nipošto!
Istina je da je, prema rječniku, sezona vrijeme koje najbolje odgovara za neku djelatnost, kao sezona lova, turistička sezona, pa ako je pivo najbolje piti ljeti, onda bismo valjda ipak morali priznati da je to sezonsko piće, ali osnovno značenje riječi sezona je godišnje doba, a ne samo da se pivo, i to veoma rado, pije u svako godišnje doba, nego i za svako godišnje doba postoje vrste piva koje najbolje pašu baš u to vrijeme.
I ne samo to, četiri su malo za sva sjajna i raznovrsna piva koja su nam na raspolaganju, pa Nijemci imaju i peto godišnje doba, koje počinje u svibnju kada se predstavlja puno i jako pivo poznato kao majsko ili bock pivo, često zvano i Maibock ili Frühllingsbier. „Bavarci imaju jednu vrstu piva za jutro, a drugu za poslijepodne. Određenu vrstu piva piju zimi, a drugu opet u proljeće,“ piše dr. Vladimir Marić u svojoj knjizi Pivo tekuća hrana. I zaista, svaki odsječak godine ima svoje svetkovine, festivale, manifestacije i uz svaku ide posebna vrsta piva.
Sredina zime, snijeg, led i studen također su dobro vrijeme za pivo. Postoji prebogata pjenušava kategorija koja se zove Christmass Beer, dakle Božićno pivo (u Njemačkoj Weihnachtsbier). To je, prema pivskom vademekumu, tamno, gusto i prilično jako pivo koje se prvobitno kuhalo u Britaniji za belgijsko tržište, a koje se danas proizvodi posvuda i odlikuje se različitim karakteristikama, ali uvijek je gušće, jače i tamnije od redovnih pivskih vrsta, s više slada i alkohola.
Kao dobar izbor za zimsko pijuckanje nude se i pivski stilovi koji nisu zimski ili blagdanski specijali, poput stouta i portera, s varijacijama kao što su russian imperial stout i baltic porter, pa onda brown ale, altbier, bock, tamni lager... u jednu riječ, sve što je gušće, jače i tamnije. U Engleskoj piva za zimsko grijanje zovu baš tako – winter warmer, a zanimljivo je da Michael Larson u svojoj knjizi The Beer Select-O-Pedia navodi winter warmere kao stil piva u kategoriji engleski i irski ale. I tu definicija dopušta veliki raspon karakteristika a ono što bi svima trebalo biti zajedničko su začini – klinčić, muškatni oraščić i cimet. Winter warmeri se dobro slažu s pečenim mesom, jakim sirevima, pikantnim desertima i pitom od jabuka.
I ljeto ima svoje pivske specijale, bez obzira na to što je ljeto samo po sebi idealno vrijeme za pivo samo po sebi. To su piva koja se nude pod nazivom summer ale, tropical summer beer, sommer bier i drugima, uglavnom lakša piva i s manje alkohola. Idealno ljetno pivo je pšenično, dakle witt ili wheat ili weizen ili weissbier, koje bolje od svih gasi žeđ.
Da se razumijemo – pivo je nekada stvarno bilo sezonsko piće, no to je bilo tako zbog uvjeta u kojima se proizvodilo i mogućnosti čuvanja od kvarenja, u doba prije filtera i pasterizacije. Kako je ljeti bilo teško osigurati dovoljno niske temperature za održavanje kvalitete piva tijekom fermentacije i odležavanja, a i samo kuhanje je bilo opasno jer se pivo kuhalo na otvorenoj vatri a i zgrade pivovara su često bile drvene, čak je dugo postojala zabrana kuhanja piva od Jurjeva do Miholja. U to vrijeme se pivo pilo, a u ono ostalo vrijeme kuhalo.
S vremenom se sezona pijenja piva stalno produžavala, pa je danas cijela godina pokrivena nekom „sezonskom“ vrstom piva. Čak postoji i pivski stil koji se zove Saison Bière (sezonsko). Njemačka pivopijska godina izgleda otprilike ovako: u ožujku i travnju se pije doppelbock, u svibnju već spomenuti obični bock, u lipnju, srpnju i kolovozu pivo koje Bavarci zovu izvoznim (export) i nude ga na bezbrojnim seoskim turističkim manifestacijama u vrtnim pivnicama, a u isto vrijeme paše i weizen bier od pšeničnog slada. Krajem rujna i nekoliko tjedana kasnije pije se ožujsko pivo i njegova “varijacija na temu”, Oktoberfestbier, naročito festivalsko pivo pripremljeno za poznatu münhensku pivsku svečanost. U studenom počinje sezona weizenbocka i božićnog piva.
Ovo se ne tiče striktno sezone, ali jako je zgodno kao ilustracija tvrdnje da svaka prigoda i situacija imaju svoje pivo, pa tako posebno pivo, zapravo posebna piv,a ima i radnička klasa, odnosno, budimo konkretniji, radnici na naročito zahtjevnim radnim mjestima, teškim fizičkim poslovima, a ponajprije oni koji su uz napore izloženi i visokim temperaturama, primjerice u ljevaonicama ili staklanama. U mnogim slučajevima su i pravilnici o radu predviđali dnevno fasovanje piva, a za takve prigode kuhalo se pitko pivo s malim udjelom alkohola, jer su ga takvi radnici morali piti puno. U engleskim čeličanama se tako pio mild ale, a u češkim staklanama „osmička“ ili čak i „sedmička“, lager s dva i pol ili tri posto alkohola.
Dakle, nema tog godišnjeg doba ili te vremenske prilike zbog koje bi se čovjek trebao odreći piva – postoji neko za svaku prigodu. Naravno da će vam se dogoditi i da se nalazite negdje gdje ne možete dobiti pivo koje paše datoj situaciji, ali i tada posegnite za točionikom, ili politrom, jer ne kaže badava pučka mudrost da je bolje popiti i neodgovarajuće, ili čak loše pivo, nego provesti dan bez piva.