„This isn’t a bad pour — it’s a mlíko,“ objašnjavaju u posljednje vrijeme američki pipničari začuđenim pivopijama, kad ih ovi upitaju kako su to natočili pivo da je krigla puna pjene. Dakle – to nije loše natočeno pivo, to je mlíko, govore, tumačeći kako se radi o bizarnom češkom načinu točenja, koji, eto, sve više nalazi put do žednih američkih grla na tamošnjoj pivskoj sceni.
Hmm, žednih? Naime, za onog tko se zadovoljava punom čašom pjene uz tek malo piva na dnu, i to samo ako dovoljno čeka da se silna pjena slegne, teško možemo reći da je baš žedan, ali eto. Kod nas se o ovoj pomalo nastranoj pjenušavoj ponudi već podosta zna, kako zbog višekratnog objašnjavanja u našim člancima, tako i zbog sve prisutnije franšize Plzeňskih pivnica u kojima se promiče hladinka kao novi standard u točenju piva, a usput se nude i drugi specifični češki načini istakanja piva kao što su šnyt, čochtan i – mlíko. Hladinka, da ponovimo gradivo, koliko god da se forsira zato što se toči jednim potezom pipe u samo nekoliko sekundi, pa je pivo najsvježije, a pjena, koja tu svježinu čuva, najkompaktnija, također je diskutabilna i na udaru inspekcije, jer je teško ocijeniti kada treba prestati točiti, pa pivo često ne doseže do „baždara“, a sve drugo je čista ekshibicija i nema nikakve veze s pivskom kulturom i poželjnom kakvoćom zlatnog soka. Šnyt (od njemačkog Schnitt) je zapravo „putno“ pivo, koje se naručuje pred fajrunt i radi se ustvari o malom pivu u velikoj krigli u koju pipničar onda do vrha natoči pjenu. To se radi zato što su mušterije već supijane i u biti više ne bi trebali piti, ali moraju još jednu pred put, a kako im ponos ne dopušta naručivati malo pivo, onda je izmišljena ova spasonosna formula... a čochtan, što je pivo bez pjene, i mliko, koje sada, evo, osvaja Ameriku, su potpune bedastoće.
Jesu bedastoće, ali diktiraju trend u konzumaciji piva. Kako je milk pour na američkom tlu uzeo maha, pozornost mu posvećuje i New York Times, koji u podužem članku kaže: „Val opskurnih, pjenastih čeških piva preplavljuje mali, ali rastući podskup američkih pivopija. Čaša u kojoj potrošači dobiju od vrha do dna gustu pjenu nije loše točeno pivo, to je mlíko, što će reći – mlijeko“.
Kada američki pivopija u taproomu Niteglow Beer Company u Bushwicku, Brooklyn, iz znatiželje prvi put naruči milk pour vjerojatno pomisli da je nešto pošlo po zlu, jer je krigla puna pjene. I onda im pipničar mora objasniti da se naziv milk pour zapravo odnosi na boju, jer čaša puna čvrste pivske pjene izgleda kao da je napunjena mlijekom.
Dakle, ovaj način točenja polako se širi u Americi, a nakon spomenute pivovare, već ga nudi i nekoliko drugih. Tako je to potpuna novost, a jasno je i zašto do sada nije bilo takvog načina točenja. U Europi je druga priča. Pivo bez pjene (čochtan) je osim u Češkoj dostupno i u nizu drugih zemalja, poput Poljske, a mi ga, ako nikako drugačije, znamo iz onog budalastog pjesmuljka o nekom opasnom malom, koji nosi jaknu sa nitnama i pije pivo bez pjene.
A Amerikanci? E, njima je to fora i ništa ih neće odvratiti od ove novotarije. Pa ni cijena, jer tu zapravo plaćaš više a dobivaš manje. Ali, tko mari, pa ne kaže se džabe: Amerikanac radi što Amerikanac vidi.
Za one koji žele znati više: