Vremeplov: Yu pivovare 1962.

Poslovni udruženje industrije piva organiziralo je 1963. godine „Prvi simpozijum industrije piva u našoj zemlji“ pokrenut zbog „potrebe da se životni problemi koje svakodnevna praksa izbacuje na površinu, kvalificirano, na bazi određenog sistema, naučno i stručno uobličavaju, postavljaju i rješavaju, kao uslov da dalji uspješan hod industrije piva kao cjeline“. Simpozij je održan od 13. do 15. ožujka 1963. a na njemu je podneseno 11 referata, od pregleda stanja u pivarskoj industriji i pivovarama, do, preko izvješća o stanju u proizvodnji sirovina, sve do „vrsta i karakteristika slađenja u našoj zemlji, s posebnim mišljenjem o re4konstgrukciji sladara. Nakon skupa svi su referati, uz sažetke rasprava vođenih nakon izlaganja, objavljeni u podebelom zborniku.

Savezni sanitarni inspektor dr. Milan Mitrović podnio je izvještaj o sanitarnom i tehnološkom stanju pivovara u zemlji, sastavljenom po materijalima anketa iz razdoblja 1957.–1962. Uz mnoge druge podatke posebno nas je zaintrigirao dio u kojem inspektor Mitrović opisuje stanje u 29 tadašnjih jugoslavenskih pivovara:

U Jugoslaviji ima 29. pivara: 15 u Srbiji, 5 u Hrvatskoj, po 3 u Sloveniji i Bosni i Hercegovini, 2 u Makedoniji i 1 u Crnoj Gori. Prva pivara je podignuta u Pančevu prije 240 godina (1722.), a najnovije datiraju iz 1931.–1934. (Nikšić i Laško), što znači da od oslobođenja nije podignuta nijedna nova i moderna pivara, mada je proizvodnja piva u tom periodu podvostručena i potrostručena skoro u svim pivarama. Anketirano je u 1957. 23 pivare, a u 1962. godini 15. Postupak je bio isti, tako da su bile moguće usporedbe, što je garantiralo bolju evaluaciju stanja.

1. Lokacija pivara je stara i u većini slučajeva više ne odgovara. Međutim, pristupačnost i saobraćajna povezanost zadovoljavaju, a nema ni nekih težih smetnji i inkompatibilnost s okolicom.
2. U građevinskom pogledu pivare su zastarjele, zgrade su dotrajale, a mnogobrojne dogradnje, adaptacije i proširivanja nisu dala željene rezultate, jer su izvođena bez sistema i plana – uska grla su uvijek ostajala.
3. Dvorišta su najčešće nedovoljno prostrana, prenatrpana ambalažom i rashodovanim i nepotrebnim predmetima; nisu sva popločana niti dovoljno ozelenjena. Prašina i blato otežavaju održavanje čistoće pogona i omogućavaju zagađivanje.
4. Radne prostorije se dosta održavaju, dok su izvjesna odjeljenja u većini pivara primjeri uzorne čistoće i urednosti, što je dokaz da se i u postojećim uvjetima može mnogo postići i da se mogu zadovoljiti osnovni zahtjevi higijene. U održavanju čistoće odjeljenja, uređaja, mašina i aparata učinjen je znatan napredak, tako da su u tom pogledu uočene samo neznatne zamjerke.
5. Gotovo sve pivare nabavile su automatske aparate za pranje, punjenje, zatvaranje i etiketiranje boca s pivom. Na taj način je otklonjen najveći i najčešći izvor zagađivanja piva i pivarama. Ukazivanje sanitarnih organa na taj izvor zagađivanja piva i njihovi zahtjevi znatno su pridonijeli da se ove mašine nabave i za to potrebne investicije dodijele.
6. Sanitarni blok: tuševi, umivaonici, klozeti, garderobe, đubrišta itd. u svim pivarama (14 od 19 pregledanih) ostao je nedirnut, ne od 1957. već od osnivanja pivara; za ovu vrstu objekata nije se ništa izdvajalo od investicija. Ovako pogrešno shvaćanje i nerazumijevanje se gorko osvećuje kvaliteti, a naročito higijenskoj ispravnosti svih proizvoda u pivarama. Bez urednog sanitarnog bloka i njegovog higijenskog održavanja nema osiguranja proizvodnje od raznih zagađivanja.
7. Zdravstveni nadzor osoblja u pivarama je zadovoljavajući i kontrola se obavlja dosta uredno. Zaštitna i radna odjeća radnika nije više problem¸ ima je dovoljno i dosta dobro se održava. Lična higijena radnika je bolja, ali još uvijek ne zadovoljava: u 1957. bilo je 25 % briseva ruku neispravnih, a u 1962. godini 27 %, što je sigurno posljedica neriješenog pitanja sanitarnog bloka u pogonima i nehigijenskih navika. U malom broju pivara rade tuševi, postoji topla voda i dovoljan broj pristupačnih umivaonika i ubrusa za pranje ruku.
8. Magazini kako za ambalažu sirovine, tako i za gotove proizvode još uvijek prostorno ne odgovaraju ali se čistije održavaju i uredniji su. Ambalaže ima dovoljno i njeno poboljšavanje nije primjetno.
9. Kanalizacija postoji gotovo u svim pivarama, dobro se održava, zatvorena je, vezana za gradsku kanalizaciju ukoliko ova postoji. Ispuštanje otpadnih tekućih materijala nije svuda riješeno na higijenski način. Đubrišta su bolno i neriješeno pitanje za većinu pivara: neograđena, razbacana po dvorištu i neuredno se prazne.
10. Štetočine: glodavaca i insekata ima u svim pivarama, manje ili više. Vrše se povremene deratizacije koje više zaplaše i za kratko vrijeme smire glodavce nego što ih unište; njihovo djelovanje je kratkotrajno. Obori su odstranjeni iz većine pivara.
11. Pogonski laboratoriji postoje samo u manjem broju većih pivara, dok izvjestan broj pivara kontrolira vodu i svoje proizvode kod zavoda za zdravstvenu zaštitu, a manji broj je uopće ne kontrolira ili to čini vrlo rijetko. Laboratoriji se obično ograničavaju i osposobljavaju za vršenje pregleda onih elemenata koji su direktno i tijesno vezani za proizvodnju piva. Mali broj laboratorija vrši bakteriološka ispitivanja vode i piva.