Jara Cimrman, nenadmašeni češki genij, bio je izumitelj, dramatičar, skladatelj, filozof i ginekolog samouk. Taj briljantni stvaralac ostavio je dubok trag valjda u svim umjetničkim i znanstvenim disciplinama, a kao pravi Čeh, premda rođen u Beču, naravno i u pivu. O tome svjedoče izložba i knjiga Genij, koji se nije proslavio.
Jedan od Cimrmanovih ingenioznih izuma bila je praonica auta, ali dugo nije imala nikakvu primjenu, jer automobili u to vrijeme nisu imali vodonepropusni krov, niti aerodinamičnu liniju. Stoga je Cimrman svoj uređaj ponudio pivovari u Plznju za pranje pivskih bačava.
„A ja stalno, tko to lupa!" naziv je fotografije radnika plzenjske pivovare iz Cimrmanova fotografskog ciklusa „Žive slike". Naš genij i sam je bio sudionik jednog pivarskog skupa - susreta najboljih europskih pivovarskih tehničara, a ovjekovječen je i na zajedničkoj fotografiji, no nitko ne zna tko je od tehničara na slici naš junak. Naime, ne zna se pouzdano kako on zapravo izgleda, a špekulacije o njegovu izgledu idu dotle, da postoji čak 136 rekonstrukcija mogućeg lika najvećeg sina češkog naroda. To nije jedina misterija iz životopisa genija. Druga je godina rođenja. Zbog nečitkog rukopisa matičara, koji je u knjige upisao podatak o Cimrmanovu rođenju, nemoguće je odgonetnuti je li rođen 1853., ili neke druge, sve do 1884., pa je nedavno godinama obilježavana 120. obljetnice njegova rođenja. Za samog velikana dugo je zagonetkom bio i njegov spol. Naime, Jarini roditelji, češki krojač Leopold Cimrman i austrijska glumica Marlen Jelinek Cimrman, od svoga su malog sina tajili da je dječak. Odgajali su ga kao djevojčicu, da bi mogao iznositi haljine svoje starije sestre. Zbog te nesretne situacije Jara Cimman nikada nije proživio pubertet. Naime, tek kada je imao šesnaest godina, to su mu otkrili njegovi prijatelji u školi, no tada je pubertet već bio iza njega. Djevojčice, naime - kao što znamo - sazrijevaju ranije.
Naravno, oni koji su čitali članak na našoj stranici, koji smo lani u lipnju objavili u povodu smrti Ladislava Smoljaka, jednog od trojice Jarinih otaca, znaju da se ne radi ni o kakvoj povijesnoj ličnosti, nego o predmetu sjajne književne mistifikacije. Znaju to i oni koji znaju ponešto o toj zemlji i tamošnjem smislu za humor, premda ovo zadnje nije nikakvo jamstvo ni za što. Naime, i sami Česi su listom nasjeli na ovu ingenioznu mistifikaciju, koja traje još tamo od 1966. godine kada se lik univerzalnog češkog genija prvi put pojavljuje u tobožnjem živom radijskom prijenosu iz bezalkoholne vinarije Kod pauka. Naime, u velikoj nacionalnoj anketi za izbor najvećeg Čeha u povijesti, Jara Cimrman je zauzeo prvo mjesto, pobijedivši primjerice Karla IV, a u televizijskom programu o izboru sedam čeških čuda, također je pobijedio ispred kontaktnih leća i češkog piva.
Ubrzo nakon famozne radijske emisije osnovano je i kazalište u kojem se igraju isključivo predstave „velikana češke pisane riječi" a svakoj predstavi prethodi „znanstveno" predavanje o navodnom otkriću dotičnog maestrova rukopisa i o izumima nenadmašnog istraživača, kao i o drugim njegovim zaslugama za boljitak čovječanstva. Naime, malo je svjetski relevantnih događaja njegova vremena kojima Jara nije dao značajan, često i presudan doprinos. Malo je - ako ih uopće ima - velikana toga doba, kojima nije pomogao riješiti stvari s kojima se nisu mogli nositi sami. Arhitektu Eiffelu riješio je problem stabilnosti njegova pariškog tornja, a kada je jednom prolazio pored kuće ruskog klasika Čehova, koji se u višnjiku, što ga je Jara jednom prilikom pognojio, zadubio u neko novo djelo, doviknuo mu je: -Što to pišeš, Antone Pavloviću? -Pišem Dvije sestre, odgovori ovaj. -A, nije li to malo, dometne Jara Cimrman. I - kao što znamo, Čehov je svjetsku slavu stekao dramom Tri sestre, dakle poslušao je Cimrmana.
Sve to povijest dobro pamti. Većina toga dobro je dokumentirana, a kada je riječ o Jarinim postignućima iz pivskog života, u tome su Kazalištu Jare Cimrmana pomogli zaposlenici plzenjske pivovare. No, istraživači primjećuju da je u tom slučaju na kvalitetu artefakata očito utjecala kvantiteta popijenog piva. A evo čime je majstor zadužio svijet pivara i pivopija. Izmislio je krigl sa zvoncem, koje konobaru dojavljuje da je pivo popijeno i da treba donijeti novo. Taj jednostavni izum svakako bi se mogao primjenjivati i danas, jer navike ugostiteljske posluge nisu se od toga vremena nimalo promijenile. Pivari su se oduvijek rado sastajali i čavrljali o svojim profesionalnim problemima, o cehovskim pitanjima a i o koječemu drugom. Svaki susret podrazumijevao je i zajedničku fotografiju za arhivu. jednom takvom susretu prisustvovao je i Jara Cimrman, pa se i slikao sa svim ostalim sudionicima skupa, ali teško je reći tko je od pivara na slici naš junak.
Vaga za pivske bačve, posebne cipele za rad u kadama za vrenje piva, pivski sifon, ukrasne glave pivskih točionika, ručni točionici za istakanje piva izravno iz bačve, napokon i inovativne školjke u pivovarskom toaletu - to su samo neki od pivskih izuma Jare Cimrmana. Većina ih je našla svoje zasluženo mjesto na izložbi u suterenu praškog vidikovca na Petřinu. I još nešto - ulaz na izložbu je besplatan, za razliku od ulaza u susjedni WC. Sada je sve ovo, uz mnoštvo drugih dokumenata o dosezima češkog genija dostupno i u knjizi. Luksuzna monografija autora Zdenjeka Svěraka, Ladislava Smoljaka i Jaroslava Weigela, s dodatak cd roma stoji 1200 čeških kruna, odnosno četiristotinjak kuna.
