Smrekovo pivo

Smrekovo pivo kuhalo se uglavnom u sjevernijim zemljopisnim širinama sjeverne zemljine polutke, odnosno tamo gdje su značajnija staništa crnogorice, pa se smrekom može nadomjestiti upotreba hmelja, koji je opet u tim predjelima teže dostupan. Osim toga korištenje smrekovog dodatka kao mogućeg nadomjeska ima i drugi povod – to je pivo služilo vojnicima i pomorcima kao prevencija protiv trovanja kontaminiranom vodom i protiv skorbuta. Premda je smrekovo pivo danas u većini slučajeva, unatoč svome imenu, bezalkoholni napitak, izvorno se radilo o pravom pivu, s određenim udjelom alkohola. Proizvodilo se na dva načina – kuhanjem slada, hmelja i dodatka smreke, ili tako da je smrekovi ekstrakt potpuno zamjenjivao hmelj.

Postoje zapisi iz 16. stoljeća o uvozu smrekovog piva iz Njemačke u Britaniju. Sačuvano je također mnogo povijesnih opisa i recepata za proizvodnju toga piva iz različitih razdoblja, od 16. do 18. stoljeća. Dokazano je da su već prvi Europljani koji su naseljavali Ameriku poznavali to piće. Bili su to Finci i Šveđani, koji su u Ameriku vozili smrekovo pivo. U proizvodnji su koristili dvije vrste smreke – crvenu i crnu (danas se koristi pretežno sitkanska smreka). Pošto je ovo piće bilo samo lagano prevrelo i sadržavalo vrlo mali postotak alkohola, postalo je omiljeno i među apstinentima, pa čak i djecom.

Smrekovo pivo proizvodi se u mnogim varijantama – s primjesom voća, cvijeća, limuna, smole ili čak kole. Ta raznovrsnost postizana je prvenstveno vrstom smreke i formom dodatka pivu. Mogu se, naime, dodavati male svježe grančice, mladice, iglice, pupoljci, cvjetovi, ili njihov ekstrakt. Raznovrsnost zavisi također od vremena uzimanja grančica i iglica sa stabla a razumljivo i samim načinom proizvodnje piva. Znanstvenici su utvrdili da smreka, naravno i drugo igličasto drveće također, sadrži veliku količinu flavonoida, vitamina i drugih tvari korisnih za zdravlje. Suvremena medicina koristi smrekovo ulje prvenstveno kao sredstvo za pročišćavanje dišnih putova i olakšavanje iskašljavanja, te za inhaliranje kod upale gornjih dišnih putova, također i kao antiseptički i antibakteriološki pripravak.

Recept za smrekovo pivo iz 19. stoljeća glasi: „Natrgaj na proljeće mlade smrekove izdanke, koji izbijaju iz bočnih grana i nareži ih na duljinu od centimetra do dva, istresi u staklenu posudu i nalij vodu, koja će izvući svu gorčinu i smolu. izdanke premjesti u kotao, nalij u njega vodu da prekrije smrekovinu i kuhaj više od sata, zatim uvarak procijedi i na svaka dva vjedra ili osam lonaca (1 lonac = 4 litre) dodaj jedan lonac krupno samljevenog ječmenog slada i naribaj šest funti mrkve (1 funta = 45 dekagrama), onda cijelu masu ponovo kuhaj više od pola sata, ponovo ocijedi i nalij u bure. kad se potpuno ohladi dodaj kvasac, da bi se potaknula fermentacija. Po završetku vrenja bure začepi uobičajenim načinom i nakon 4-6 tjedana razlij pivo u boce. Tako proizvedeno pivo je zdravo, a što duže stoji, to je ukusnije.“

Prodavači smrekovog piva na Jamajci

Suvremeni recept: 5 galona (oko 19 l) vode, 1 funta (oko 0,45 kg) krajeva smrekinih grančica, 1/8 funte hmelja, ¾ galona melase, ½ šalice sušenoga izmrvljenog đumbira, ½ šalice tople vode s raskvašenim kvascem. U kotlu pomiješajte vodu, hmelj, đumbir i smrekine grančice. Kuhajte dok sav hmelj ne padne na dno. Izlijte i procijedite tekućinu u veliku posudu i pomiješajte s melasom. Zatim kad se smjesa ohladi, dodajte kvasac. Posudu pokrijte i ostavite 48 sati. Onda punite u boce, zatvorite ih krunskim čepovima i ostavite pet dana na toplom mjestu (21-24^oC). Nakon toga, pivo je spremno za konzumaciju. Skladištite boce u uspravnom položaju na hladnom mjestu.