Osvježavajuće piće koje sadrži pivo i voćni sok, dakle pivska mješavina s cijeđenim voćem, donedavno je za pravovjerne pivopije bila prezrena kategorija i uglavnom predmet podsmijeha, no craft pokret koje je širom otvorio vrata pivu aromatiziranom voćem vraća u fokus i mješavinu piva i soka, koja se već stoljeće žilavo drži na površini pod imenom radler.
U najkraćem – radler bi se trebao „rezati“ na točioniku – tako da se u kriglu natoči polovica piva i plovica limunade, dakle soka od limuna, no danas smo svjedoci da se pod radlerom prodaju mješavine piva i soka flaširane u pivovari, s tim da se nude razne varijante, i u pravilu su to koncentrati voćnih sokova. Izvorno, radler se radi s prirodnom limunadom, dakle cijeđenim sokom od limuna i s tamnim pivom.
Evo kako tu priču vide Amerikanci – konkretno, Andy Crump na portalu Hopculture.com :
Prema lokalnoj legendi, Franz Xaver Kugler izumio je radler u lipnju 1922. Iako povijest ne može niti potvrditi niti opovrgnuti ovu informaciju, priču je vrijedno ispričati. A kako ona kaže, Kugler, gostioničar u Deisenhofenu u Njemačkoj, iskoristio je zaluđenost biciklizmom koja je tada vladala u zemlji tako što je napravio biciklističku stazu od obližnjeg Münchena do svoje vrtne pivnice (Biergartena). Jednog lijepog dana u lipnju 13 000 biciklista vijugavom je stazom stiglo do njegove pivnice u želji da tu utaže žeđ. Pretrpan žednim posjetiteljima, Kugler je uskoro primijetio da ostaje bez piva. No, spasio ga je jedan genijalni potez. Kugler je rezao svoj lager s limunadom, koje je imao u izobilju.
Iako se neki od ovih detalja mogu činiti nevjerojatnim, i iako nema službenih zapisa koji podupiru ili opovrgavaju ovu priču, to je svakako priča koju vrijedi ponoviti. Jer i čitavo stoljeće kasnije, još uvijek govorimo i pijemo Radlermaß, što doslovno znači biciklistički Maß a Maß, što inače na njemačkom znači „mjera“ u Bavarskoj je vrč od jedne litre, što je uobičajeni način serviranja točenog piva. Osim toga, bez obzira znamo li pravo podrijetlo radlera, to je još uvijek skromno piće koje je jako ukusno i dobro gasi žeđ u ljetnim vrućinama. Doduše, nikada nije loše vrijeme da posegnete za radlerom, ali nema boljeg trenutka nego sadašnjeg, k,lada haraju ljetne vrućine.
Dakle, što je uopće radler?
Ako je priča o Franzu Kugleru previše maglovita, pojednostavimo stvari. Za radler pomiješajte jednake dijelove lagera i soka od limuna. To je radler: pola piva, pola limunada (ili zamijenite limun za grejp), sve je jednako ukusno. To je sve! Ako ste poduzetni, lako možete napraviti svoj radler kod kuće ili dati da vam ga napravi vaš pipničar. Ili, ako ste lijeni, možete kupiti radlere u limenci ili boci iz pivovare.
Čekaj, zašto bih se uopće mučio s miješanjem limunade i piva? – klasična je američka reakcija na pon udu radlera. Ali razmotrimo prednosti. Prvo, lageri su po prirodi lagani i osvježavajući. Rezanje ovih piva s limunadom dodaje dašak slatkoće u kojem ljudi uživaju. Radler je izvrsnog okusa, ali to nije razlog broj jedan zašto ih ljudi piju.
Koji je onda glavni razlog zašto ljudi piju radlere? Radler razrjeđuje pivo. Budući da su radleri u biti "lageri rezani limunadom", obično imaju samo oko 2,0 % alkohola. Općenito govoreći, odlazak u pivnicu u europskoj kulturi pijenja znači da vas čeka duga noć uz krigle. Zato je dobro da pivo ima manje alkohola. Okus je zapravo sekundarna stvar.
Ne žele svi u pivnici piti dok se ne obeznane. Radler je ukusna, laganija opcija koju možete popiti više od jednog odjednom. “Imamo veliki broj sljedbenika radlera. Ako [naši kupci] traže nešto nižeg ABV-a... to vam daje te mogućnosti, a također je super osvježavajuće,” kažu stručnjaci.
Zašto piti radler kad bih mogao popiti samo lager?
Barem u SAD-u postoji stigma protiv radlera zbog dodanog voćnog soka. No današnje je tržište preplavljeno ogromnim izborom voćnih piva da se ovaj argument protiv radlera čini kao licemjerje. Radleri su poput lagera s dodatkom, zar ne? Dakle, zašto ih onda ne biste probali?
Ako čovjek dugo trči ujutro, ako cijeli dan proveo vani u dugoj šetnji, ako je bio četiri ili pet sati na suncu, jednostavno želi popiti pivo. To pivo koje u tom trenutku želi nipošto nije teška IPA, jer ona nije osvježavajuća, sigurno ne kao lager, ali još bolje rješenje je radler, on će osvježiti najbolje. Doduše, sada se pojavilo još jedno odlično rješenje – hard seltzer alli radler je i dalje odličan izbor.
To je dio te priče o radleru, koju do kraja možete dočitati na portalu Hopculture. I to je američki pogled na ovu pivski mješavinu.
Drugi izvori preciziraju da se radler pravi s tamnim pivom.
Radlermaß je brzo je zaživio u Bavarskoj, a također je pronaao obožavatelje u sjevernoj Njemačkoj, gdje je preveden kao "biciklistička litra", piše portal Bayerisches Bier. Budući da je u Bavarskoj u to vrijeme još dominiralo tamno pivo, radler je izvorno bio mješavina tamnog punog piva i bistre limunade. Tek u općoj promjeni ukusa potrošača od tamnog prema svijetlom pivu, ta se promjena dogodila i kod Radlera koji se sada proizvodi od svijetlog piva punog okusa i limunade. U tom smislu i naš je Osječki crni radler najbliže originalu.
Iako ne postoje posebne statistike o distribuciji miješanih pivskih pića po pojedinim vrstama (uz Radler, u Bavarskoj je veoma popularan Russ'n Maß mješavina od Coca-cole i pššeničnog piva (Weizen) itd.), može se pretpostaviti da se godišnje u Bavarskoj proizvede oko 350.000 hl miješanih pivskih pića. Oko 2/3 njih su radleri. Pivske mješavine danas proizvodi trećina pivovara u Bavarskoj.
Uz to, danas postoje različite varijante radlera, koje su se značajno odmakle od originale. U Austriji je raširena proizvodnja radlera s narančom, kao i s biljnim bezalkoholnim napitkom Almdudler koji se onda zove Almradler, a postoji verzija i s mineralnom vodom umjesto limunade. Postoji i Sauschneider – pivo pomiješano sa sokom od malina i za pivo pomiješano s medovinom.
U sjevernoj Njemačkoj se koristi pils a mješavina se obično naziva Alsterwasser, skraćeno Alster, nazvana po navodnoj boji istoimenih voda u Hamburgu. Upotreba izraza Alster nije jedinstvena izvan sjeverne Njemačke. Pojmovi Alster i Radler često se koriste kao sinonimi, ponekad se pod Alsterom podrazumijeva pivo s limunadom, a Radler pivo s narančadom, ponekad obrnuto. U Nizozemskoj se koristi pils, a smjesa se zove Sneeuwwitje (Snjeguljica).
U Francuskoj i frankofonskoj Švicarskoj mješavina piva s grenadinom (sirupom od nara) naziva se Bière au Grenadine; u njemačkom govornom području Švicarske postoji ime Wisa Gloria.
A što se tiče povijesti radlera, priča s Franzom Kuglerom odlično zvuči i on je bez daljnjega proslavio ovo piće, ali očito ga nije on izmislio. Još u 19. stoljeću miješana pivska pića služila su se britanskim trupama pod imenom Shandy. Moguće je da je radler pod ovim imenom izmišljen krajem 19. stoljeća u nekom od većinski socijaldemokratskih biciklističkih klubova. Bavarska spisateljica Lena Christ u svojoj knjizi Sjećanja suvišnog iz 1912. godine spominje posluživanje Radlermasse. Budući da opisana priča seže u 1900. godinu, radler je već tada morao postojati. Radlermaß se također spominje već 1898. godine u prilogu münhenskih novina Münchner Neuesten Nachrichten.
Za one koji žele znati više:
