Pola stoljeća Radegasta
Radegast je jedno od onih čeških piva koje vjerojatno znate. To, naravno, nije čudno, jer je riječ o drugoj najvećoj pivovari u Češkoj Republici s kapacitetom većim od dva milijuna hektolitara, i koja je dio kompanije Plzeňský Prazdroj, a on je, jelte, nacionalni broj jedan. No, nije to razlog zbog kojeg je pivovara iz Nošovica zavrijedila ovaj članak.
Pivovara Radegast zapisana je u povijest češkog pivarstva kao prva pivovara, koja je u češkim zemljama građena nakon pauze od čak pola stoljeća i najmlađa je industrijska pivovara u toj zemlji. Izgrađena je, naime, 1970. godine, a prvo pivo tu je skuhano 3. prosinca te godine. Nakon toga, a naročito nakon Baršunaste revolucije 1989. godine, građene su u Češkoj ili u stare pivovarske pogone instalirane samo male zanatske craft pivovare (premda ima slučajeva da su pivovare građene kao zanatske u međuvremenu proširene na kapacitet veće od 10 tisuća hektolitara, te tako prebačene u kategoriju industrijskih.
Posebno je zanimljivo to da je u tadašnjoj Čehoslovačkoj očito bilo dovoljno pivovara na području Češke i Moravske, ali ne i Slovačke. Naime, dok je u Češkoj pivovara u Nošovicama bila jedina građena nakon Drugog svjetskog rata, u Slovačkoj ih je izgrađen čitav niz, odnosno točno sedam – u Nitři (1958.), u Topoľčanima (1964.), Rimavskoj Soboti (1966), Velikom Šarišu (1966) i Hurbanovu (1967.), te nakon izgradnje pivovare u Nošovicama još u Banskoj Bystrici (1971.) i iste godine u Trnavi. Istini za volju, izgrađena je i u Češkoj još jedna pivovara, 1976. godine u mjestu Sedlec kod Mosta, no tu je pivovaru kasnije kupio Radegast, pretvorivši je u kćerinsku firmu, koja je kuhala piva Zlatník, Most, Staromost, Sparťan, Pivrnec i Radegast, no već dugo je ova pivovara zatvorena (od 1998.).
Kako je došlo do gradnje pivovare Radegast u Nošovicama zgodno je opisao dr Zden2k Susa u svojoj Velikoj češkoj pivskoj knjizi: „Zamišljam, što je tomu prethodilo. Partija i vlast u svojoj nestvarnoj mudrosti odlučili su – premda su zemlje Češka, Moravska i Šleska pokrivene s dovoljno pivovara – da će izgraditi novu modernu socijalističku pivovaru tamo gdje je najveća koncentracija radničke klase – na području Ostrave. Politbiro je odlučio da će se parola „Živimo bolje, živimo sretnije!" ostvarivati upravo kroz ovu novu pivovaru!
Radnička klasa uvijek je bila snažan oslonac partiji, svojoj avangardi, i svima je bilo jasno da nikad neće biti drugačije. Ipak su drugovi željeli taj sigurni oslonac još više učvrstiti i to naročito nakon internacionalne pomoći u kolovozu 1968. godine, kada je bilo neophodno pristupiti normalizaciji i ušutkati kojekakve intelektualističke smutljivce i skeptike. Tada je pojačan tempo radova na gradilištu pivovare, kako bi sve bilo gotovo prije nego počnu kontrole. I uspjelo je! Radnička klasa stala je iza svoje partije mirno i čvrsto „kano klisurina"! Tako smo barem mogli čitati u dnevniku Rude pravo.
No, pivovara u Nošovicama je unatoč partijskom zadatku od početka kuhala dobro pivo. To se pivo najprije zvalo jednostavno Beskydska desetka. Onda je u novinama objavljen poziv građanima da predlože ime za novo pivo. Navodno je stiglo puno prijedloga a među njima i četiri, koji spominju Radegasta, čija skulptura s vrha Radhošte bdije nad valaškim i laškim krajem. Za ocjenjivačku komisiju to je zacijelo bilo razočarenje, budući da su ti prijedlozi jasno pokazali da podbeskydski puk nema razvijenu političku svijest. Napokon je Radegast ipak pripušten na etiketu piva, iako je bio bog, pa prema tome za njega nije bilo mjesta u dijalektičkom materijalizmu. da je imao išta zajedničko s reakcionarnim kršćanstvom ili židovstvom zasigurno ne bi bio te sreće - s pivom je naime nespojiv bilo kakav opijum za narod! No, staroslavenskog boga gostoljubivosti eksploatatorska klasa nije u prošlosti smatrala opasnim, pa je mogao biti upotrijebljen kao dio folklora. I tako je na nošovičkim etiketama ostao sve do danas.“
Priča o gradnji pivovare na zelenoj livadi počela je 1966. U igri je bilo nekoliko lokacija na kojima bi se mogla graditi pivovara, a na kraju je odlučeno da će se graditi na u Nošovicama, u podnožju obronaka Beskyda. Danas to područje čini prirodni unikatni sastavni dio Nacionalnog prirodnog spomenika Skalická Morávka. Temeljni razlog za odabir te lokacije bila je potreba da se buduća pivovara snabdijeva kvalitetnom vodom iz nedaleke akumulacije Morávka, čija je mekana voda bogata mineralima ravna vodi za dojenčad. Osim toga, tu je postojala prometna infrastruktura, prije svega željeznička pruga za Český Těšin, Frýdek-Místek i Ostravu. Zanimljiva je i povijest imena pivovare i piva. Ime Radegast izabrano je na javnom natječaju, na kojem je sudjelovao velik broj ljudi, a organizirana je preko lokalnih dnevnih novina.
Pivovara Radegast bila je dijelom firme Sjevernomoravske pivovare, koncerna iz Přerova. Godine 1990. pivovara se osamostalila, prvo u vlasništvu države, a kasnije je privatizirana, te postala dioničko društvo. Godine 1999. dioničari su odlučili o fuziji s dioničkim društvom Plzeňský Prazdroj, a fuzioniranje je dovršeno 1. listopada 2002. te je tako stvoreno društvo PPAS, koja je postala dijelom internacionalne pivovarske grupe SAB (Južnoafričke pivovare). I dalje je pivovara Radegast u sastavu dioničkog društva Plzeňský Prazdroj, zajedno s pivovarom u Velikim Popovicama. Budućnost te najveće domaće pivovare trenutno je u rukama japanskog koncerna Asahi Holdings, koji je uz ovu kupio još pivovare Topvar (Slovačka), Dreher (Mađarska), Kompania piwowarska (Poljska), Ursus (Rumunjska).
Danas je Radegast jedna od najuspješnijih čeških pivskih marki, godišnja produkcija kreće se oko 1,9 do 2 milijuna hektolitara. Majstori pivovari skuhali su nedavno novo pivo nazvano Hořký živel (Gorki element), svijetli lager punog okusa i izražene arome hmelja. Koristili su šest probranih vrsta hmelja, od čega su tri specijalne sorte korištene za hladno hmeljenje tijekom odležavanja, zahvaljujući čemu se u mirisu ističu arome začina i citrusa. Intenzivnog okusa, ali blag u aftertastu. Visoku razinu dokazuje i to što je svijetli lager (ryze hořká 12°) osvojio prvo mjesto na degustacijskom natjecanju za 2016. godinu. Primijetili ste zacijelo da se u imenima i podnaslovima Radegastovih piva često pojavljuje gorčina. Upravo na to ova pivovara igra, pa je jedna od najuspješnijih promidžbenih kampanja imala slogan Hvala Bogu, život je gorak!
S proslavom svoga jubileja, 50. obljetnice rada, pivovara Radegast Nošovice, međutim, nema sreće – trebala se održati u sklopu Radegast dana krajem kolovoza prošle godine, ali je epidemiološke situacije izazvane pandemijom koronavirusa prvo pomaknuta na rujan, pa na ovo ljeto, a sada je odlučeno da se i ovogodišnji termin odlaže i da se obljetnica proslavi tek nagodinu. Jedino što se uspjelo napraviti je knjiga 50 godine pivovare Radegast u Nošovicama, koja je bila spremna za lanjski Dan Radegasta. Autor František Švábenický opisao je pet desetljeća ove moderne pivovare na 200 stranica lijepo opremljene knjige ilustrirane s tri stotine fotografija, među kojima je i fotografija Gorana Ivaniševića, koji je svojedobno snimio reklamu za Radegast. I to nije jedina veza ove pivovare s Hrvatskom. Devedesetih godina u Nošovicama je, naime, instaliran pasterizator proizveden u daruvarskoj ljevaonici željeza i tvornici strojeva, koja je tih godina harala doslovce čitavim svijetom sa svojim visoko kvalitetnim pasterizatorima. Instalirani su i u Kini, Kubi, Sovjetskom Savezu, a u tadašnjoj Čehoslovačkoj radilo je svojedobno desetak daruvarskih pasterizatora, uz ostalo u Plzeňu, Budějovicama, te, evo i u Nošovicama.
